Sedam zona rizika

Registracija u Zagrebu i Krapini gotovo dvostruko skuplja nego u Daruvaru

pišu Marijan Banelli i Gordana Gelenčer

Hrvatska je podijeljena na sedam zona rizika obveznog osiguranja vozila. Prema toj podjeli ispada da je osiguravajućim kućama najrizičnije registrirati vozila krapinskih i zagrebačkih registarskih oznaka. Tako je jedinstvena osnovica za izračun funkcionalne premije u kunama (koja je i osnovica za plaćanje obaveznog osiguranja osobnog vozila od 33 do 44 kW u sedmoj zoni, gdje je Daruvar) 1.215 kuna, a u najskupljoj je, prvoj zoni, u kojoj su Zagreb i Krapina, veća - iznosi 2.142 kune! Kad je riječ o gospodarskim vozilima, ta je brojka još izraženija: za jedan tegljač od 300 kW prijevoznik u prvoj zoni rizika mora platiti 12.232 kune obaveznog osiguranja, a njegov kolega u sedmoj zoni rizika za isto vozilo plaća 6.938 kuna. Prijevoznik koji ima npr. deset takvih kamiona ili autobusa na godinu plaća više od 50 tisuća kuna višu cijenu osiguranja.     

Određivanje zona
Taj je sustav uspostavljen prije 30-ak godina. Naime, kad je u ono vrijeme netko kupio auto, vozio se u svom kotaru, u svojoj općini, i vrlo je malo vozio duže relacije. Danas jedno vozilo u istom danu može prevaliti mnogo županija, mnogo država, zato taj regionalni sustav po zonama nema smisla.Godine 2001. revidiran je premijski sustav, ali nije se dirao premijski sustav od sedam zona rizika, osim što je varaždinska županija prebačena u višu zonu. Uz sve to međunarodni prijevoznici otprilike 270 dana provedu u inozemstvu, pa taj sustav zona rizika za njih sigurno ne vrijedi. Sustav sličan tomu postoji u Italiji (dvije ili tri zone), ali uspoređivati prometne sustave tih dviju zemalja s obzirom na razmjer u veličini ozemlja i prometne resurse bespredmetno je. Taj premijski sustav određuje Hrvatski ured za osiguranje, čiji su članovi sve osiguravajuće kuće u Hrvatskoj koje nude osiguranje vozila, a zatim ga mora verificirati Ministarstvo gospodarstva.

 Uzaludna obećanja
S predstavnicima Hrvatskog ureda za osiguranje prijevoznici su uz posredovanje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture razgovarali još prošle godine, ali taj razgovor unatoč obećanju do danas nije polučio nikakve rezultate niti su iz Hrvatskog ureda za osiguranje (HUO) stigle ikakve povratne informacije. O tome odlučuju predstavnici osiguravajućih kuća, a HUO odgovornost prebacuje na Hrvatsku agenciju za nadzor financijskih usluga.Hrvatski u cestovni prijevoznici u odnosu na konkurenciju, posebno na prijevoznike iz BiH, koji im, prema analizi tržišta iz 2006., odnose do 60 posto izvoza u bilaterali, u inferiornom položaju glede fiksnih troškova poslovanja, posebno troškova osiguranja. Prijevoznici iz BiH su tom segmentu imaju do 60 posto jeftinije troškove, a drugi veliki konkurenti iz Europske unije, npr. Slovenci, do 20 posto jeftinije osiguranje. Cijenu obveznog osiguranja određuje država putem Hanfe; od njega svakako ima siguran i pozamašan prihod u proračunu. Ako tomu još dodamo da je društvo s najvećim utjecajem na tržištu u vlasništvu države, uviđamo da Vladi nije u interesu u tom segmentu učiniti bilo što za rasterećenje troškova gospodarstva i mogućnost da hrvatski cestovni prijevoznici budu konkurentni na tržištu. Takva autistična gospodarska politika sigurno da će se obiti o glavu ovoj vladi ako ne shvati da su prijevoznici ne tako davne 2002. imali udio u proračunu od 9,3 posto, a danas je 4,9 posto.

Propast i jeftinoća
Danas je u Hrvatskoj oko 177 tisuća gospodarskih vozila. U prošloj je godini otprilike 1.300 prijevoznika konkuriralo za tzv. kritične dozvole u međunarodnom cestovnom prijevozu, a ove ih je godine zahtjev podnijelo sedamstotinjak. Propalo je i poduzeće Pevec transporti s četiristotinjak vozila, a i stotine malih prijevoznika. Sva su ta vozila sigurno bila osigurana. Prodavači vozila kukaju zbog manje prodaje i snižavaju cijene vozila, jedino je Vlada dosljedna u tome da ne snižava namete u bilo kojem segmentu  gospodarstva. Političare, čini se, cijene osiguranja i ne brinu previše, možda zbog neinformiranosti.  Primjerice, Boris Šprem, član saborskog Odbora za promet nije uopće čuo za zone rizika. - Nemam pojma o čemu govorite pa to ne mogu ni komentirati - uzvratio je Boris Šprem na novinarski upit o zonama rizika obveznog osiguranja automobilaU razgovorima, naravno neslužbenim, s nekim pametnijim ljudima u osiguravajućim društvima zaključilo se da bi osiguravajuća društva trebala prilagoditi cijene osiguranja situaciji na tržištu, ali svi prstom upiru u Hanfu koja treba ukinuti bespredmetne zone rizika. Neki ljudi iz politike idu čak toliko daleko da na pitanje o propasti hrvatskih cestovnih prijevoznika odgovaraju: 'Pa kad uđemo u EU, neka vozi tko je jeftiniji - to je tržišna utakmica.'

 Ukinuti zone rizika
U svom političkom sljepilu apsolutno ih nije briga što će tisuće hrvatskih građana ostati bez posla i biti prisiljeno postati tuđim slugama. Ako pak Vlada želi da hrvatski cestovni prijevoznici, makar prilično desetkovani, prežive do ulaska u EU, treba napraviti korake koji će ih ostaviti na nogama i donekle ih približiti mogućnosti da budu konkurentni na tržištu prijevoznih usluga. U to bi ime Vlada trebala dati smjernice Hanfi da s Hrvatskim uredom za osiguranje donese odluku o ukidanju zona rizika u osiguranju za gospodarska vozila i formira jedinstvenu zonu na osnovi matematičkog prosjeka izračuna vrijednosti svih sadašnjih zona ili da se, za početak, prema istom načelu samo za međunarodne cestovne prijevoznike ukine zone rizika za vozila koja imaju licencije za međunarodni cestovni prijevoz.