Obveznice MMF-a

Kina će otkupiti većinu vrijednosnica MMF-a za 50 milijardi dolara

piše Vanja Figenwald
vanja.figenwald@liderpress.hr

Nedavna objava Međunarodnog monetarnog fonda da će prvi put u svojoj 60-ogodišnjoj povijesti početi s izdavanjem obveznica prošla je prilično nezapaženo u velikim svjetskim medijima. Prema službenoj objavi fond će u očajničkom pokušaju da smogne novac koji svi već mjesecima obećavaju, ali ne isplaćuju, pokušati dosegnuti zamišljenih 500 milijardi dolara korištenjem financijskog instrumenta zvanog obveznica i izravno se, kao što se to inače kaže, dokapitalizirati prema više-manje tržišnom načelu na način kako to najčešće čine države. Svi, naime, još od početka krize uporno prebacuju vrući krumpir nužnog financiranja posrnulih svjetskih ekonomija gotovo izumrlom MMF-u, no malo tko je dosad zaista i uplatio obećani novac. Stoga ne iznenađuje takva odluka koja zaobilazi uobičajene mehanizme financiranja iz ‘članarine’ i izlazak na otvorena tržišna mora gdje će zainteresirani stvarno i platiti.

A nije da ih nema, dapače, odmah se formirao red u kojem su prva mjesta zauzele ekonomije u razvoju, okupljene u skraćenici BRIC koju bi valjalo zapamtiti jer će narednih godina biti sve više u upotrebi, što uostalom dokazuje i upravo opisani događaj. Kina, Rusija i Brazil izrazili su zanimanje za te mjenice vrijedne 70 milijardi dolara, koliko ukupno iznose najavljene kupnje obveznica. Kina bi, proporcionalno svojoj financijskog snazi, odmah uzela 50 milijardi, dok bi Rusija i Brazil za početak krenuli nešto lakše, s 10 milijardi svaki. Rok dospijeća mladih MMF-ovih debitantica bit će pet godina. Očekivano, u igri su i Indija i Meksiko, a lista zainteresiranih vjerojatno će se s vremenom proširiti. Riječ je o prekretnici na nekoliko razina, pa je tim teže shvatljivo općenit izostanak zanimanja svjetskih medija.

Traži se nova valuta

Za početak, riječ je o prvoj donaciji Međunarodnom monetarnom fondu od strane zemalja u razvoju, smjer je prije uvijek bio obrnut. Samo po sebi i to je već zanimljiv znak. Svijet se, dakle, očito mijenja jer dok se bogati jedva sami mogu financirati, navodno siromašniji istresaju milijarde na stol bez previše računanja. No, dobro, to i nije neka ekskluziva, prije je još jedna potvrda turbulentnih vremena. Pažnju bi trebala privući jedna druga činjenica vezana uz taj fondov prvijenac. Mnogi će se sjetiti da je nedavno kineski guverner Središnje banke, onako u prolazu, spomenuo da možda dolar više nije dobro rješenje za svjetsku valutu i da bi trebalo početi razmišljati i o drugačijim pristupima. Bilo je očito da Zhou Xiaochuan tek ispituje teren i da se njegove teze neće tek tako realizirati. Ipak, mnogi su primijetili i da takav zahtjev u ova vremena daleko bolje drži vodu nego što bi to bio slučaj samo godinu prije. Xiaochuan, pak, ne odustaje samo tako, pa je prije samo nekoliko dana Kineska središnja banka ponovila svoj zahtjev za uvođenjem nove svjetske valute. Vrijedni guverner ima i relativno jednostavno rješenje - proširenje funkcije Specijalnih prava vučenja, MMF-ove računovodstvene jedinice koju čini prosjek četiriju najjačih valuta, jena, funte, dolara i eura. Iako nitko još ne želi ozbiljno razgovarati o detronizaciji dolara, mnogi su svjesni činjenice da zemlje u razvoju imaju goleme devizne rezerve, Kina najveće na svijetu, i da će, htjeli to bogati ili ne, početi polako diverzificirati svoje rezerve u druge valute.

Ulazak kroz prozor

I upravo u tom grmu leži zec. Obveznice koje će velikodušno kupiti Kina, Rusija i Brazil bit će denominirane u spomenutim SDR-vima, čime će ta računovodstvena jedinica dobiti na važnosti i osigurati zemljama u razvoju veći utjecaj koji će prelaziti njihov dosadašnji udjel u MMF-ovom portfelju. Rječnikom Ive Sanadera, ako vas ne puste kroz vrata, vi uđite kroz prozor, a baš to BRIC i čini. Mali korak za MMF, veliki za BRIC koji se tim razvojem događaja polako kreće prema ispunjenju svojih ciljeva, smanjenju utjecaja dolara, jačanju svoje financijske prisutnosti u svjetskoj ekonomiji i smanjenju svoje ovisnosti o dolaru i američkoj ekonomiji, sasvim očito, prilično nepouzdanoj u posljednje vrijeme.

- Ovo je pobjeda za BRIC, posebice Kinu - izjavio je Claudio Loser, bivši direktor MMF-a za zapadnu hemisferu. - Zato što će investirati u fond, imati će direktno ili indirektno veće pravo glasa u upravljanju njime, nego što to dopušta kvota.

Kina već na pojedinačnoj razini, puževim koracima, provodi svoj plan u djelo, pa je tako u travnju smanjena količina dolarskih denominacija za 4,4 milijarde dolara, što je kap u moru, ali znak nadolazeće plime. Amerikanci, s druge strane, i nemaju previše izbora s obzirom na odluku da financiraju svoj izlazak iz krize novim zaduživanjima, koja Kina u velikoj mjeri spremno plaća.

Uče na primjeru razvijenih

Zasad barem, dolar je još u vodećoj poziciji i čini 64 posto globalnih deviznih rezervi središnjih banaka, s time da je to pad od devet posto od 2001., kada je činio 73 posto. Naravno, ruski i brazilski ministri financija požurili su objasniti da njihovi nedavni potezi, smanjivanja udjela dolara i kupnja SDR-ova, nisu pokušaji rušenja dolara sa svjetskog trona, dok su njihovi šefovi prije nekoliko tjedana pozivali na davanje pune snage SDR-ovima, njihovo širenje drugim valutama (poput, recimo, kineskog juana) i diverzifikaciju svjetskih deviznih rezervi.

U svibnju su pak Kina i Brazil počeli razmatrati korištenje svojih valuta u međusobnoj trgovinskoj razmjeni umjesto dolara. Uznemirujućih znakova je sve više. Manje je važno, ali vrijedno spomena, da je to još jedna potvrda različitog statusa ekonomija svijeta. Parafraza Georgea Orwella glasila bi da su svi pogođeni, samo što su neki pogođeniji od drugih. Apsurd se stoga sastoji u tome da je sve po starom, ali s drugim akterima. Naime, pod objašnjenjem da pomažu MMF-u pomoći nerazvijenima, Kinezi, Rusi, Indijci, Brazilci i ostali pomažu zapravo sami sebi. Baš kao što su to donedavno činili i razvijeni.