Prijedlog: PDV na naplaćeno, a ne na fakturirano

Radikalno protiv nelikvidnosti

piše IVICA GRČAR
ivica.grcar@liderpress.hr

Zbog sve istaknutije nesolventnosti u antirecesijskim mjerama obećan je rok od 60 dana za plaćanje svih dospjelih obveza državnih poduzeća i javnog sektora u cjelini. Jasna Belošević Matić, makroanalitičarka Hrvatske gospodarske komore, kaže da je rok od 60 dana shvatila kao onaj u kojemu će država podmiriti svoja dugovanja prema državnim poduzećima, a državna poduzeća i javni sektor prema svim svojim dobavljačima. Većina poduzetnika kao jedan od najvećih nedostataka Vladinih tzv. antirecesijskih mjera smatra to što nije predloženo da obveza PDV-a nastaje na naplaćeno, a ne, kao sada, na fakturiranu vrijednost neovisno o tome je li faktura naplaćena. Misle poduzetnici da ih država diskriminira time što ih obvezuje da joj porez moraju platiti u roku od dva tjedna, a državna poduzeća i javni sektor poduzetnicima svojim dobavljačima u cijelosti plaćaju s odgodom od šest ili devet mjeseci, nerijetko ne poštujući ni tako ugovorene odgođene rokove. 

Kad bi i državi priljev poreznog novca ovisio o naplaćenoj realizaciji, a ne samo fakturiranoj, ona bi vrlo brzo uspostavila mehanizme za ubrzavanje svih oblika naplate. Stoga je prijedlog o promjeni naplate PDV-a jača mjera za likvidnost hrvatskoga gospodarstva od cijeloga Sanaderova paketa. U međuvremenu se uočilo da poduzetnici radije odustanu od poslova i otpuste dio zaposlenika nego da se upuste u poslove s predugom odgodom i sve rizičnijom naplatom. Koliki je iznos cijelog duga državnih poduzeća i javnog sektora, međutim, nitko ne zna. Taj podatak u Ministarstvu financija kriju. Na osnovi prijašnjih sličnih situacija, primjerice 2000., kad je takav dug bio 7,5 milijardi kuna, procjenjujemo da ovaj put državna poduzeća i javni sektor svojim dobavljačima duguju najmanje 14-ak milijardi kuna.

HEP duguje milijardu Damir Kuštrak kaže da je 2000. kao zamjenik ministra financija u Račanovoj vladi, koliko se sjeća, zatekao otprilike osam milijardi kuna neplaćenih obveza javnog sektora. Nakon otprilike osmogodišnjeg razdoblja relativno urednog podmirivanja obveza javnog sektora u posljednjih mjesec dana naglo raste nesolventnost u cjelokupnom gospodarstvu koju potiče država neplaćanjem u ugovorenim rokovima.
Ovih je dana u razgovorima predstavnika HUP-a s Vladom, rekao je Kuštrak, predloženo da se najprije srede dugovanja državnih poduzeća. Glavni su dužnici koji potiču nesolventnost, misli Kuštrak, HEP, Hrvatske željeznice, Hrvatske ceste itd. Koliki su ti dugovi, nitko točno ne zna jer podaci nisu javni. Kuštrak kaže da zna da je HEP bio dužan više od milijardu kuna.

Slični su dugovi 2000. riješeni prema konceptu državnog proračuna i tzv. knjige 2 (tada namijenjene isključivo plaćanju dospjelom u to vrijeme iz državnog proračuna). HUP-ovi su predstavnici ministru Šukeru, kaže Kuštrak, predložili da se i danas to napravi na sličan način, tako da se može reći da deficita u državnom proračunu trenutačno nema, ali da ga se stvara plaćanjem svih dospjelih obveza. Mogla bi se provesti i multilateralna kompenzacija tako da se realizira s naplaćenim prihodima od poreza ili doprinosa koje ne treba odmah prebacivati njihovim korisnicima. Problem bi nastao ako bi se zbog kompenzacija blokirao novac od prihoda od poreza na dohodak ili dobit - ali manji je problem ako se to radi s doprinosima.

Dr. Vinko Belak, profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, kaže da su u prosincu 2008. u odnosu na prosinac 2007. bile 4.662 insolventne pravne osobe manje. Ali u istom se razdoblju povećao iznos dospjelih neplaćenih obveza s 14,3 na 14,4 milijarde kuna. Prema podacima iz HGK-ovih gospodarskih kretanja u srpnju 2008. obavljene su revizije, pa su neke nelikvidne tvrtke s blokadom duljom od godinu dana reorganizirane ili likvidirane, što objašnjava manji broj insolventnih tvrtki. No unatoč smanjenju broja insolventnih tvrtki stalno je rastao iznos dospjelih nepodmirenih obveza.

Novi trendovi Belak kaže da je iz razgovora s poduzetnicima koji mu dolaze na konzultacije uočio da im dužnici sve češće, umjesto da im plate, daju mjenice s dospijećem u lipnju ili čak i listopadu ove godine. U takvu se slučaju to ne evidentira kao neplaćena obveza premda se, zapravo, plaćanje odgađa šest ili devet mjeseci. Nijedna od tako dobivenih mjenica o kojima se razgovaralo kod Belaka nije bila avalirana. Banke neke od tih mjenica žele eskontirati, a neke ne žele. Belak smatra da je to sve ozbiljniji problem jer poduzetnici radije odustanu od poslova nego da se zapleću u nove dužničko-vjerovničke odnose s mjenicama. Jedan od poduzetnika kojemu je 'uvaljena' mjenica na nekoliko milijuna kuna rekao je Belaku da je ne može poderati na toliko komadića koliko plaća mora isplatiti svojim zaposlenicima. Istini za volju, treba reći da ima dužnika koji svojim vjerovnicima kojima su 'uvalili' mjenice s odgodom plaćanja podmiruju razliku za koju je iznos umanjen u banci prilikom eskonitiranja.

Svima je problem pad prihoda, manja zarada, a novac je na tržištu sve skuplji i sve je teže doći do njega. A i rizici su veći, jer uđe li se s nekim u veliki posao i taj sutra propadne, i vjerovnik se teško može izvući. Zbog toga pada poslovni elan, ljudi su sve manje spremni prihvaćati poslovne rizike. Menadžeri su postali veoma oprezni, možda i do mjere u kojoj toliki oprez smanjuje poslove. Đuro Popijač, direktor HUP-a, kaže da osim kuknjave članica i poduzetnika nema preciznih analitičkih podataka o rastu nesolventnosti. Istina je da dobavljači u javnom sektoru zbog straha od ostajanja bez posla pristaju na odgođene rokove plaćanja koje ne mogu izdržati, a onda se ni te rokove ne poštuje. Apsurdno je da poduzetnici u dan moraju platiti svoje obveze za, primjerice, razne komunalne i ostale usluge, jer im u suprotnom isključe plin, električnu energiju ili vodu, a s druge strane nema nikakvih mehanizama da naplate svoja potraživanja od tog istog javnog sektora. To je, zapravo, diskriminacija, smatra Popijač.

Ivan Idžojtić, porezni savjetnik, kaže da o problemu sve veće nesolventnosti u posljednje vrijeme često razgovara s klijentima. Nema, inače, egzaktnih podataka o nesolventnosti. Prema informacijama dobivenim od klijenata insolventnost je sve istaknutija. Kratkoročni manjak Porez na promet nekad se plaćao prema stvarno naplaćenoj realizaciji, ali uvođenjem PDV-a to je promijenjeno, pa obveza PDV-a nastaje na osnovi faktura. Đuro Popijač kaže da je ministar financija, kad su poslodavci predložili nastanak obveze PDV-a stvarnom naplatom umjesto fakturirane, odbio svaku pomisao na to. Kratkoročno bi to bio manjak od možda 20-ak milijardi u državnom proračunu, ali dugoročno bi, ipak, dalo dobre rezultate, smatra Popijač.

Nasuprot tomu Ivan Idžojtić misli da bi učinak promjene fakturirane u stvarno realiziranu naplatu bio slabiji od očekivanog. Učinak PDV-a istaknut je u krajnjoj potrošnji, a kod poduzetnika je neutralan. U poduzetničkom lancu plaća se PDV i odbija pretporez, ali razlika nije toliko važna. Državni proračun bilježi veću korist tek od PDV-a naplaćenog u krajnjoj potrošnji. Učinak stvarno naplaćenog umjesto dosadašnjeg prema fakturiranoj vrijednosti ne bi bio toliko velik, misli Idžojtić. Neovisno o tome, poduzetnici misle drukčije.