Boris Žitnik, izvršni direktor i glavni analitičar tvrtke IDC Adriatics

Boris Žitnik

IT usluge lani su rasle 39 posto, dvostruko brže od cijelog sektora

Razgovarao: Igor Škevin
Foto: Dražen Lapić

Borisa Žitnika, direktora tvrtke IDC Adriatics, na jedvite smo jade nagovorili na intervju jer smo ga zatekli usred najvažnijeg posla u godini - dovršetka godišnjeg izvješća o 'stanju nacije' u Sektoru informatike i telekomunikacija. Njegovo izvješće o IT tržištu Hrvatske već desetu godinu s nestrpljenjem očekuju i zastupnici i veletrgovci te ljudi iz maloprodaje, ali i članovi Vlade te zaposlenici nekoliko ministarstva i državnih ureda. Posao Borisa Žitnika i njegovih devet zaposlenika u uredu na zagrebačkim Srednjacima ne sastoji se samo u 'brojenju računala i softvera', kako to neskloni njemu znaju reći nego i u analizi stanja i trendova na domaćem, a otprije četiri godine i na regionalnom tržištu, u čemu je dalekovidan i iznimno pronicljiv. No, iako ima oko za trendove i smjerove kojima se kreće i domaća i svjetska IT industrija, Žitnik može sugovornika zapanjiti i time što pamti i detalje kao što je, primjerice, točan broj zaposlenih u jednoj maloj državnoj ustanovi.

Kad smo ga podsjetili da IDC u Hrvatskoj postoji već deset godina, i sâm se iznenadio time da je, kao u braku, zaboravio obilježiti godišnjicu prvog izvješća, onoga o tržištu PC-ja u Hrvatskoj. Inače, IDC Adriatics, čiji je Žitnik izvršni direktor, podružnica je IDC-a, korporacije koja se bavi praćenjem, analizom i prognoziranjem kretanja na tržištu proizvoda i usluga vezanih uz informacijsko-komunikacijsku tehnologiju. IDC je globalni lider na tom području, zastupljen u 60 svjetskih zemalja; i danas pokriva više od 95 posto globalnog ICT tržišta, a posluje dulje od 40 godina. Naravno, najprije nas je zanimalo što sadrži godišnje izvješće za 2006. i jesu li preokrenuti negativni trendovi u poslovanju domaćih IT tvrtki.

- Nakon triju loših godina, 2002., 2003. i 2004., možemo reći da je IT sektor u Hrvatskoj ponovno u procvatu jer je 2005. i 2006. ostvario znatan rast. Dok je 2003. bio samo 3,9 posto, a 2004. čak samo dva posto, 2005. je ponovno postigao dvoznamenkasti postotak: 14,5 posto. Iako još nemamo potpune podatke, možemo reći da je IT sektor kod nas opet u zamahu jer se lani povećao čak 18 posto. Posebice se povećao sektor IT usluga. Evo još jedne usporedbe sa svijetom: lani je IT sektor u svijetu 'težio' oko 1.170 milijardi dolara. Iako hrvatska potrošnja čini samo oko 0,8 promila svjetske, u svijetu se IT potrošnja povećala sedam, a kod nas čak 18 posto.

• Konkretnije, koliko je to u apsolutnim iznosima?
- U Hrvatskoj je 2006. prodano hardvera, softvera i IT usluga u vrijednosti koju procjenjujemo na 944 milijuna dolara. Iako u toj brojci na hardver i dalje otpada veći dio, čak 52 posto, najviše je rastao sektor IT usluga, koji čini 33 posto ukupnoga kolača, ali je nabujao čak 39 posto u godini dana.

• Odakle takav rast?
- Prateći trošenje u tom sektoru, uvidjeli smo da mnogo više troši - država. No, dio te potrošnje za opremanje državnih institucija dolazi iz inozemstva, dijelom iz pretpristupnih fondova Europske unije. Nemojmo zaboraviti da je prvi pokretač povećanja porast kompetitivnosti industije, a kod nas je drugi pokretač približavanje Europskoj uniji.

• Jesmo li ušli u zrelije doba razvoja IT-a u Hrvatskoj? I zašto baš toliki rast usluga?
- Da, ulazimo u zrelije doba - primjećuje se pomak od kupnje temeljne opreme prema kvalitetnijoj nabavi, što je rezultat zrelijeg shvaćanja informacijske tehnologije; to se, primjerice, vidi na konsolidaciji 'storagea' (velikih serverskih sustava s mnoštvom tvrdih diskova za skladištenje podataka, nap. a.) ili na velikom povećanju sistemskih integratora, poput S&T-a ili Combisa. Naime, zrelost tržišta očituje se i u velikim projektima, ali i u udjelu usluga na IT tržištu. Dok je kod nas njihov udjel 33 posto, u razvijenim je državama veći od 50 posto, a u Bosni i Hercegovini je, pak, 23 ili u Makedoniji samo 20 posto vrijednosti tržišta.

• IDC je prošle godine izradio dva kapitalna dokumenta, Analizu hrvatske ICT industrije za razdoblje od 1999. do 2004. godine i Studiju o stanju razvoja informacijskog društva u Republici Hrvatskoj u 2005. godini. Koliko znamo, ništa od ponavljanja takvih studija ove godine. Kako to komentirate?
- Za Hrvatsku udrugu poslodavaca, glavnog naručitelja, i Središnji državni ured za e-Hrvatsku te Finu kao susponzore, pripremili smo Analizu hrvatske ICT industrije. Prvi je put sastavljeno izvješće koji pruža egzaktnu sliku o veličini, strukturnim obilježjima i mjestu i ulozi te industrije u nacionalnom gospodarstvu. Izradu drugoga dokumenta, Studije o stanju razvoja informacijskog društva, povjerio nam je povjerio Središnji državni ured za e-Hrvatsku kao instrument uvida u relativni položaj zemlje u razvoju informacijskog društva u usporedbi sa zemljama Europske unije i kao prijeko potrebnu podlogu u procesu pregovora s Unijom. Obje te studije izrađene su tijekom spomenutih loših godina za IT sektor. Iako danas primjećujemo njegov rast, nitko ne želi naručiti studije koje bi to poboljšanje i kvantificirale.

• Rezultate tih studija nije se često objavljivalo. Koji su njihovi najvažniji rezultati?
- Potvrdili smo da se ukupni prihod IT poduzeća u zemlji 2003. i 2004. povećavao sporije negoli ukupni prihod nefinancijskog sektora u zemlji, što je teško prihvatljiv podatak. Drugo, ukupni izvoz aplikativnog softvera bio je približno četiri milijuna dolara, a informatičkih usluga 30-ak milijuna. To je, najblaže rečeno, zabrinjavajući podatak. Podsjetimo se da, primjerice, izvozom tuna taj iznos ostvarujemo u jednom mjesecu. Može li si zemlja koja pretendira biti društvo znanja i s onim obrazovnim resursima i kontingentom nezaposlenih koji ima to dopustiti? Tu je i pitanje tehnološke, pa i civilizacijske, razine zemlje. Hoćemo li svi biti trgovački pomoćnici, turistički vodiči, konobari i maseri? I, napokon, iznenadio me podatak da posljednjih godina bilježimo trend smanjivanja broja radnih mjesta u inače bujajućoj telekomunikacijskoj industriji.

• Kako stojimo u odnosu prema EU, što je rezultat druge studije?
- Ugodno me iznenadilo da, kad je riječ o uporabi informatičko-komunikacijske tehnologije, domaće gospodarstvo, točnije poduzeća iz nefinancijskog sektora s više od 10 zaposlenih, i kućanstva ne stoje tako loše u odnosu na prosjek EU25. No, velike su razlike u primjeni ICT-a među različitim djelatnostima. U pravilu u ICT najviše ulažu banke i financijske organizacije, telekomunikacijski operateri, trgovački lanci, a mnogo manje procesna i prerađivačaka industrija, da ne govorimo o malim poduzećima i obrtnicima. Kad je riječ o kućanstvima, tko je kupio računalo - kupio ga je. Velik je i jaz između regija.

• Kako stojimo u usporedbi s EU u iznosu protrošnje za IT? Kako, pak, stojimo prema državama bivše Jugoslavije i regije?
- Uzmemo li prosjek potrošnje u državama EU25 od 795 dolara po stanovniku i usporedimo li ga sa svojih 175 dolara per capita, približno smo na 22 posto europske potrošnje. U regiji nas prestiže samo Slovenija s 342 dolara po glavi, što je 43 posto potrošnje EU, a iza nas su Srbija i Crna gora sa po sedam posto, Makedonija s pet, BiH s četiri te Kosovo i Albanija s tri, odnosno dva posto.

• Kako se naše IT tvrtke mogu nositi sa svjetskim igračima u svojoj grani?
- IT sektor je jedan od rijetkih u kojemu je došlo do konsolidacije i veoma je dobar, pogotovo u segmentu desktop računala, iako su u njemu margine jako male jer je vrijednost komponenti za sklapanje 80 posto od vrijednosti gotova proizvoda, ali naši se izvrsno nose s Azijcima, tako da je u veleprodaji i sastavljanju četiri do pet jakih igrača, kao što su M SAN, Recro, Ve-mil, HGspot. Za razliku od njih, u proizvodnji softvera i u IT uslugama konsolidacija tek počinje. Inače, najviše me pogađa neznanje naših tvrtki. Najviše mi je žao kad vidim tvrtku kojoj ne ide dobro, a godinama nije svjesna toga, i ne zna da nekoga treba pitati da bi se našlo rješenje.

• Javna je tajna da je Analizu hrvatske ICT industrije za razdoblje od 1999. do 2004. godine HGK kao naručitelj neko vrijeme držao u ladici. Je li razlog tomu u navodnim zamjerkama Gordane Kovačević, predsjednice Uprave Ericssona Nikole Tesle, IDC-ovoj metodologiji prema kojoj njezina tvrtka nije izvoznik softvera?
- U doba izrade te studije inženjeri softveraši Ericssona Nikole Tesle i Siemensa bavili se tzv. captive outsorcingom: razvijali su programe za potrebe dijelova svoje tvrtke u drugim zemljama. Stoga u tom trenutku nisu bili dio hrvatskog IT tržišta iako su bili dio našega gospodarstva. Ericsson tada nije bio sistemski integrator jer je bio dio telekomunikacijske industrije, a danas je krenuo u veliki IT projekt umrežavanja zdravstva i postao jedan od 10 vodećih sistemskih integratora u Hrvatskoj. S druge strane, IDC-ova metodologija jednaka je u cijelom svijetu. Tako ni u Hrvatskoj ne priznajemo da je softver bio na tržištu ako nije bio zapakiran u kutiju ili na internetu ponuđen za 'skidanje'. Jer ako nije ponuđen, nije na tržištu, pa ne možemo reći da je na tržištu bio softver 'naštrikan' samo da bi se njime 'pripasao' softver A uza softver B u tvrtki C.

• Kakvi su izgledi našeg IT sektora za širenje u regiju?
- IT sektor nije razmišljao o izvozu dok se politička situacija u regiji nije stabilizirala nakon rata. Danas taj zastoj prestaje, a tržišta rastu. IT tržište BiH naraslo je na 130 milijuna dolara, makedonsko je na 75 do 80 milijuna; naše je tržište premalo i tvrtke se moraju širiti. Istodobno, svi slovenski i srpski igrači žele postati regionalni igrači. Na našim je tvrtkama da procijene koliko objektivno mogu zgrabiti i koliko to regionalno tržište može narasti.

• Kako će globalizacija utjecati na hrvatski IT?
- Ma koja globalizacija kad Bush devalvira dolar, a mi 10 godina držimo tečaj!? Čini mi se da se kod nas nakon planske privrede klatno danas zaustavilo u drugoj krajnosti, u neoliberalizmu. Tržište može mnogo i gospodar je, ali život traži srednje rješenje. Očito je da bez ozbiljne državne politike i osmišljavanja strategije nema ničega. Bugarska je komora mnogo agresivnije krenula i pripremila izvoz softvera, Makedonci imaju Seusa kao svjetski poznatu softverašku tvrtku, a programi njihova mSofta koriste se u cijelome svijetu za analizu krvi. Mi za sada imamo 10 izvoznika pakiranog softvera koji na godinu izvezu manje od našeg mjesečnog izvoza tuna u Japan. Zar bi Končar i Gredelj sada prodavali CROtram po svijetu da ga je razvio Siemens i da Grad Zagreb nije naručio razvoj tramvaja gotovo izravno od tih dviju tvrtki? Kod nas je problem što imamo 1.000 malih IT tvrtki koje i dalje vode inženjeri koji su im utemeljitelji. Stari su oko 45 godina i ne da im se gledati dalje od svojega dvorišta pa i ne znaju okrupniti tvtku. Zato je bilo pravo čudo za naše prilike kad je prošli tjedan objavljeno da je IN2 sa svojih 150 ljudi kupio tvrtku od još 20 zaposlenika.

• Znači li to da je prošla baba s kolačima za naš IT?
- Nikad nije kasno! Svi nude off-shore outsourcing, samo mi ne. Ali, ako Nigerija može imati ured za off-shore outsourcing, možemo i mi. Naše su komparativne prednosti kvalitetniji i inventivniji rad, blizina i ista vremenska zona kao i naručitelja u Europi te engleski kao jezik kojim vladaju naši programeri. Nije da nemamo izgleda. Uostalom, cijelu se poljoprivredu subvencionira u EU, pa se čovjek zapita što bi bilo da su subvencije i dotacije za pokriće gubitaka umjesto našim brodogradilištima otišle u IT. Zapitajmo se zašto Ericsson drži 700 razvojnih inženjera u Zagrebu, a Siemens 1.000? Kako se to njima isplati, a mi ne možemo napraviti ozbiljnu industriju softvera koja će ga izvoziti. A nije da nemamo genijalaca: pogledajte što naši mladi informatičari srednjoškolci osvajaju po svijetu!