POREZI NA PLAĆE U ZEMLJAMA OECD-a
Bez velikih promjena u oporezivanju prihoda od rada
OECD-ov godišnji pregled o porezima pokazuje male promjene u oporezivanju osobnih dohodaka u zemljama OECD-a. Najvišim porezima na prosječni dohodak opterećene su obitelji s dvoje djece u Turskoj, Poljskoj i Francuskoj, dok takve obitelji u Irskoj, na Novom Zelandu i Islandu plaćaju najniže poreze na prosječni dohodak
Publikacija 'Porezi na plaće' (Taxing Wages) uspoređuje udjele u plaći zaposlenika koje porezom uzima država u različitim zemljama OECD-a, i to uz pomoć izračuna takozvanog poreznog klina, razlike između troškova rada za poslodavca i neto plaće koja ostaje zaposleniku, uključujući i sve novčane naknade u sklopu socijalnih programa. Ukupni trošak radne snage tvrtkama je ključni čimbenik pri odlučivanju o zapošljavanju, a tako posredno utječe i na razinu nezaposlenosti.
Na vrhu ljestvice poreznog opterećenja 2006. nalaze se neoženjene/neudane osobe bez djece s prosječnom zaradom u sektorima usluga i prerađivačkoj industriji u Belgiji s operećenjem od 55,4% bruto troškova rada; slijede Njemačka s 52,5% i Mađarska s 51,0%. U sve tri zemlje prosječni zaposlenik ‘odnese kući’ manje od polovice ukupnog troška zapošljavanja koji snosi njegov poslodavac. Porezni klin najmanje su osjetili samci bez djece s prosječnom zaradom u Meksiku, 15%, zatim Koreji s 18,1% te na Novom Zelandu s 20,9%. Prosječno opterećenje za zemlje OECD-a iznosilo je 37,5%.
Za obitelji s jednim prosječnim prihodom i dvoje djece porezni klin ima raspon od 42,8% u Turskoj, 42,2% u Poljskoj i 42% u Francuskoj, do 2,3% u Irskoj, 2,6% u Novom Zelandu te 10,4% u Islandu. Prosječno je porezno opterećenje za zemlje OECD-a u ovoj kategoriji poreznih obveznika bilo 27,5%. Ta porezna opterećenja proizlaze iz kombiniranih učinaka različitih instrumenata porezne politike koje vlade imaju na raspolaganju: poreza na osobni prihod, doprinosa za socijalno osiguranje koje plaćaju i zaposlenik i poslodavac, poreza na fond plaća i gotovinskih pogodnosti.
Varijacije njihova iznosa zrcale prioritete koje imaju vlade ili birači u pojedinim zemljama u vezi s poželjnom razinom, sastavom ili načinom financiranja obveza države, uključujući i socijalne transfere. Godine 2006. prosječni je porezni klin za neoženjene/neudane osobe bez djece smanjen u samo osam zemalja OECD-a, a porasto je u 18 zemalja. Međutim, u većini slučajeva promjene su bile minimalne. Od 2005. do 2006. porezno se opterećenje povećalo za više od jednog postotnog boda samo u Nizozemskoj, i to zbog reforme sustava zdravstvenog osiguranja, i Japanu.
Pad veći od jednog postotnog boda zabilježen je samo u Češkoj. Tek nešto više od dvije trećine zemalja OECD- a ima propisanu minimalnu plaću, a samo su se u polovici tih zemalja te plaće povećavale nešto brže od prosječne plaće u posljednjih nekoliko godina. (Važan je izuzetak SAD, u kojem se realna minimalna plaća izrazito smanjila.) Socijalni doprinosi i porez na fond plaća u prosjeku čine oko 18% troška zaposlenosti kod radnika s minimalnim dohotkom.
Pripremila: Davorka Zmijarević
Više na : www.oecd.org/ctp/taxingwages
4.3.2007 11:45