|
Godina iza nas je teška, a prijete nam još teža vremena. Troškovi života, obveze, krediti, porezi. Nameti sve veći, a plaće manje. I još kasne. I tu je najveći problem. Imam redovite mjesečne obveze s točnim datumima dospijeća, a svaki ih mjesec sve teže ispunjavam. Grozim se opomena, ali bojim se da će u sljedećim mjesecima biti neizbježne, jer ne mogu računati na to da će mi mjesečni priljevi stizati na vrijeme. Svom sam poslodavcu objasnila situaciju u kojoj sam, no umjesto da ispuni svoje obveze prema meni – on se meni počeo žaliti kako je njemu teško. Preostalo mi je jedino šutjeti ... Kako raditi svoj posao, a plaća ti redovito kasni i ne smiješ pitati kad će biti isplaćena, a tebe oni kojima ti moraš platiti traže bez ustezanja?
Uposlenica
Vrijeme u kojem živimo i sama shvaćam kao veliki izazov povjerenja u život. Vjeri da će sve biti u redu i da ćemo već nekako preživjeti. Koliko god mudri u svom pristupu životu bili, sve ipak ima svoju mjeru i granice, a vjerujem da su tek rijetki pošteđeni posljedica nerazumnog načina upravljanja novcem na svim razinama u našem društvu i sustavu u kojem živimo. Posljedice osjećamo sve više, ali malo toga se mijenja. A sustav u kojem živimo djeluje prema zakonu spojenih posuda. Koliko god mudar bio, tuđe greške kad-tad preliju se i na tebe.
Od svog poslodavca očekujete da prema vama ispunjava preuzete obaveze. I on od svojih dužnika očekuje isto, a njegovi dužnici od svojih dužnika. I tako se zatvara krug u kojem se više ne zna tko je počeo cijeli taj pakleni krug problema. Svakom se u tom lancu čini da je onaj drugi kriv i da upravo taj treba početi s rješavanjem situacije. Ljutimo se jedni na druge i okrivljujemo onog drugoga za neodgovornost. Kao što vi doživljavate svog poslodavca, tako na vas gleda službenica u banci koja vam je odobrila kredit za koji vam svakog mjeseca piše opomene, jer nju pak njezin poslodavac smatra odgovornom za naplatu dugova.
U svoju korist
Naravno da možete situaciju okrenuti prema sebi i pitati se zašto bi baš vi trebali brinuli brigu svog poslodavca, no ja vam predlažem da umjesto ljutnje i/ili straha, počnete nalaziti rješenja koja će vam pomoći da izbjegnete vama neprihvatljive situacije, a to je da i sami prestanete ispunjavati vlastite obaveze. Prvi korak koji će vam pomoći u rješavaju vaše situacje jest promjena pristupa problemu iz vašeg pitanja shvaćanjem da nam je svima teško. Pristup koji vam predlažem posve je suprotan onome kojim je obojeno vaše pitanje: umjesto osjećaja nemoći, zakinutosti, pa i osjećaja da ste žrtva, promijenite svoj pristup situaciji, ali i sudionicima u procesu. Tako ćete izbjeći ljutnju i osjećaj zakinutosti i dopustiti konstruktivnoj energiji da se ponovo pokrene.
Poslodavcu bez straha pristupite s pitanjem, no ujedno mu kažite da razumijete njegove probleme, ali da želite otvorenu komunikaciju u kojoj nema potrebe za manipulacijama. Uspostavite s njim otvoreniji dijalog i pitajte što od vas očekuje kako biste prevladali tu situaciju. Sačuvajte tako samopoštovanje.
Dva uvjeta
Istodobno napravite reviziju vlastitog načina življenja i prilagodite ga situaciji u kojoj ste. Prođite kroz kućni proračun, promislite o svakoj stavci i izmijenite sve što se izmijeniti može. Pokušajte pronaći stavke koje bi značile najmanje odricanja, ali budite spremni na krajnje. Utvrdite pritom vlastite prioritete. Znači li to da ćete neke stavke i ukinuti, donesite odluku da je to privremeno. Prilagodite se nastaloj situaciji, uzimajući u obzir činjenicu da će neke stvari možda značiti i smanjivanje standarda. Kvalitetu života održite povećanjem sadržaja koji bi vam mogli značiti više od onih koje vam pružaju materijalna zadovoljstva. Sve vam to govorim živeći prema istim pravilima koje i vama predlažem. Kao i vi, imam jednake izazove, no svoj životni optimizam temeljim na osjećaju da uvijek i u svakom trenutku mogu raditi izbore, ali i da snosim odgovornost za sve svoje odluke, a greške sam spremna platiti. Racionalno se ponašam, ali osjećam i u vlastitu životu sve više odricanja, no držeći se dvaju bitnih uvjeta koji su moj prioritet. Prvi je da bez straha komuniciram sve svoje potrebe, a drugi je da se prije nego ih iskažem pitam kako u tom procesu pomoći, a ne odmoći - i sebi i drugima.
|