Studenti i porez

Što kad preko student-servisa zaradite previše

piše Kristina Kardum
kristina.kardum@liderpress.hr


Potkraj godine najviše, ali i inače, događa se da se radišni studenti potpuno izbezume: nakon poštenog rada preko studentskog centra na svojim računima pronađu znatno smanjenu uplatu. Dogodi se to jer su prešli granicu neoporezive zarade, na koju su zaboravili ili za nju nisu ni znali. Studenti su za poslodavce najjeftiniji radnici. S obzirom na to da ih se većinom traži za manualne i pomoćne administrativne poslove, čak ni u vrijeme recesije interes za takvim radnicima nije minuo. Štoviše, pad interesa mogao bi se zabilježiti sa studentske strane jer pritisnuti obvezama koje je za neke od njih donio Bolonjski proces, slobodnog vremena za rad nužno imaju manje.

Nekim studentima, pogotovo onima koji su se zbog studija preselili u drugi grad, rad je ipak često jedini način da uštede novac kako bi si priuštili djelić iskustava koje ti gradovi nude. U traženju posla pomažu im ovlašteni posrednici - studentski centri, ali ipak, u šumi administrativnih doskočica čiji jezik nužno ne govore nerijetki se izgube zajedno s roditeljima. Tako se dogodi i da brojne obitelji ostanu šokirane kad kao nagradu za marljivog studenta dobiju obavijest da državi duguju porez. Takva iznenađenja mogu se izbjeći dobrim informiranjem o pravima i obvezama koje svaki student ima potpisivanjem studentskog ugovora o radu. Krenimo ispočetka: student koji radi preko studentskog centra obvezno je osiguran od posljedica nesreće na radu i profesionalnih bolesti, a doprinose za to plaća studentski servis. U fakturi koju ispostavlja naručitelju posla zajedno sa svojom provizijom studentski centar cijenu prevaljuje na korisnika studentskog rada. To znači da svaki student tvrtku za koju radi stoji 12 posto provizije SC-u, pet posto mirovinskog te 0,5 posto poreza za zdravstveno osiguranje. Izvrsno za poslodavca, međutim student mora biti oprezan jer postoji granica koliko može zaraditi a da mu država zaradu dodatno ne optereti porezima.

Kobnih 10.800 kuna Obitelji koje imaju redovite studente prijavljene kao uzdržavane članove moraju voditi računa o tome kolike prihode oni ostvaruju. Ako student zaradi do 10.800 kuna ili ima i druge prihode (npr. stipendiju!), za porezne se svrhe smatra uzdržavanim članom (ipak, u iznos od 10.800 godišnjeg prihoda ne uračunava se mirovina koju prima nakon smrti roditelja). Ako dakle student prijeđe tih 10.800 kuna, roditeljima na adresu može umjesto povrata poreza na koji su računali stići uplatnica i za nekoliko tisuća kuna duga. Da bi izbjegli takvu neugodnost, najbolje je studenta odjaviti na vrijeme.
Ali recimo da ste to riješili kako je trebalo, student ste, primate stipendiju i radite svaki tjedan da biste ostvarili dodatna primanja. Sljedeća granica na koju trebate pripaziti nalazi se na zaradi od 50 tisuća kuna na godinu, koliko kao redoviti student možete ostvariti preko studentskog servisa kao ovlaštenog posrednika a da se vaša zarada dodatno ne oporezuje. Ako je svota veća, na razliku iznad 50 tisuća kuna student plaća 25 posto na dohodak i prirez, bez prava na korištenje osobnog odbitka pri isplati. Porez se uračuna u trenutku isplate, pa to znači da student na žiro-račun dobiva svotu umanjenu za porez i prirez, dakle za četvrtinu manju svotu od one koju je očekivao.


Kad se takva situacija dogodi, ne treba očajavati, nego pričekati veljaču i podnijeti godišnju prijavu poreza na dohodak. Pri podnošenju prijave student ima pravo iskoristiti osobni odbitak kao neoporezivi dio dohotka (1.800 kuna na mjesec odnosno 21.600 kuna na godinu). Praktično to znači sljedeće: ako student koji živi u Zagrebu prijeđe neoporezivu granicu za dvije tisuće kuna, porez na dohodak i prirez smanjuju te dvije tisuće za 590 kuna (porez na dohodak 25 posto i prirez 18 posto). Na temelju potvrde o ostvarenom drugom dohotku student podnosi godišnju poreznu prijavu u kojoj iskazuje svoje zarađene dvije tisuće i porez te prirez koje je automatski platio i koji zatim dobiva natrag u obliku povrata poraza. Sve informacije koje takvom studentu trebaju za ispunjavanje porezne prijave dobiva poštom iz svog studentskog servisa. Dakle, vratiti može gotovo 600 kuna. Nije dvije tisuće, ali svakako je bolje nego ništa.

 Ima i mutnih poslova Stigne li student uopće zaraditi toliko novca da se treba baviti poreznom prijavom? Ivan Bota, predsjednik Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu, veli da to nije baš često slučaj. - U pravilu studenti koji rade ne stignu zaraditi više od 50 tisuća kuna na godinu. Nemaju vremena. Većinom se radi nekoliko dana na mjesec - kaže Bota i napominje da ‘velike zarade’ uglavnom muče studente preko čijih se studentskih ugovora pere novac. Najpopularniji su fizički poslovi poput rada u skladištu, prenošenja namještaja i slično, i to ne samo zbog velike satnice nego i zbog čestog običaja plaćanja ‘na ruke’. Studenti se s problemima vezanima sa studentskim ugovorima obraćaju u odjel za informiranje studentskog servisa. Studentski centri u Rijeci i Zadru neki su od primjera dobre suradnje sa studentima kad je riječ o savjetovanju i informiranju.

Problematičan prvi prag - Imamo mnogo studenata koji zbog zarade i stipendija prijeđu prag od 10.800, pa njihovi roditelji izgube pravo na poreznu olakšicu i nastane panika - kaže Gordana Bakmaz, voditeljica Sudentskog servisa Sveučilišta u Zadru. Studenti se, naime, često koriste žiro-računom za druge stvari ili im roditelji na njega uplaćuju novac. Nakon što obave poreznu prijavu i otkriju da su dužni državi, nastanu veliki problemi. - Zato sve studente koji dolaze s nama sklopiti ugovor upozoravamo na takve stvari. Pratimo i studente koji zarade više od 50 tisuća kuna te njima automatski dokumentaciju šaljemo kući - objašnjava Bakmaz. Dinko Jurjević, potpredsjednik SC-a Sveučilišta u Rijeci, kaže da se trude putem studentskog servisa redovito informirati studente o njihovim povlasticama i granicama. - Studenti najčešće k nama dođu s određenim poslom samo sastaviti ugovor - kaže Jurjević.

Komentari