VEDRAN MORNAR, NOVI DEKAN FAKULTETA ELEKTROTEHNIKE I RAČUNARSTVA

Vedran Mornar

FER nema uvjete za obrazovanje dovoljno kadra za ICT industriju

Razgovarale: Dragana Radusinović i Matilda Bačelić
Foto: Željko Jelenski

Kreatori hrvatske gospodarske politike istaknuli su ICT kao jedan od sektora naše budućnosti. Tu svijetlu budućnost, koju proklamiraju, temelje na razvoju vrhunskih kadrova koje se smatra i ključnim činiteljem privlačenja stranih ulaganja, usmjerenih ponajprije izvozu. Ipak, stanje na obrazovnom terenu ne ulijeva nadu da će se postavljeni ciljevi moći ostvariti. U razgovoru za Lider novi dekan Fakulteta elektrotehnike i računarstva Vedran Mornar, šef institucije koja na godinu obrazuje više od 50 posto domaćih ICT stručnjaka, poručuje hrvatskom biznisu i kreatorima obrazovne i gospodarske politike da je bez brze i konkretne financijske i organizacijske potpore proklamiranih ciljeva budućnost ICT sektora u Hrvatskoj, barem kad je riječ o kadrovima - vrlo siva.

• Kadrovi s FER-a brzo se zapošljavaju. Imate li izražen odljev mozgova?
- Naši se diplomanti zapošljavaju svugdje i zapravo ne postoji složenija tvrtka koja ne bi zaposlila našeg inženjera, čak i ako joj osnovna djelatnost nije ICT. U šali se kaže da prosječan FER-ovac čeka na posao tri dana, ovisno o tome kako pada vikend. Prosječno izbirljiv, pak, čeka tjedan dana. To nije daleko od istine. Studente ne učimo toliko konkretnim činjenicama, koliko ih učimo učiti, pa je njihova prednost u tome da su sposobni usvajati nova znanja. Odljev mozgova u inozemstvo više nije toliko izražen.

• Smatrate li ipak odljevom mozgova zapošljavanje vaših inženjera na mjestima za koja su prekvalificirani, kao primjerice posao programera?
- Da. Ta je pojava izražena, i to je žalosno. Na žalost, nemamo podatke o tome gdje i što danas rade naši diplomanti, ali pokušat ću provesti projekt pomoću kojega bismo trebali skupiti podatke o 14 tisuća diplomanata od 1956. do danas, među ostalim i zato jer su to od nas tražili međunarodni akreditatori naših programa. Valja naglasiti da je FER jedini međunarodno akreditirani fakultet, koji je proveo reforme za koje su i sami njemački akreditatori priznali da ih Njemačka nije imala hrabrosti sama provesti.

• Hrvatska ICT industrija zaostaje za tranzicijskim zemljama, unatoč vrhunskim kadrovima kojima se hvalimo. Zašto?
- Nemamo uvjete za obrazovanje dovoljno kadra. Hrvatska ima jednog informatičara na tisuću stanovnika, Slovenija ih ima tri, a EU pet. Svi fakulteti u Hrvatskoj na godinu proizvedu 600 do 700 diplomiranih inženjera elektrotehnike, računarstva i informatike. FER tu sudjeluje s više od polovine. Nakon stanovite stagnacije tijekom protekle tri godine lani je na FER-u diplomiralo 430 ljudi. Za konkurentnost ICT sektora sve zajedno ipak nije dovoljno.

• FER obrazuje vrhunski kadar, a tko bi trebao obrazovati programere ?
- FER zaista obrazuje vrhunski kadar. Oni to svakodnevno dokazuju u svojim firmama. Za ostalo postoje stručni i preddiplomski studiji.

• Znači li to da FER ne želi proizvoditi i niže kvalificirani kadar?
- To nam nije primarna namjera. Htjeli bismo pretežito obrazovati magistre, ali ne bježimo od bachelora (trogodišnji studij - op. a.). U sljedećih pet godina, prema IDC studiji, u Hrvatskoj će se otvoriti nekoliko tisuća radnih mjesta u ICT sektoru. FER bi mogao dati kvalitetne bachelore, njih 500 do 600 na godinu, ali uz povećano financiranje. Unutar fakulteta trenutačno ima otvorenog otpora relativno velikom broju upisanih studenata. Ove smo ih godine upisali 750. Dio profesora smatra da bi se broj studenata trebao smanjiti na 200 do 300 na godinu i da bi se FER trebao vratiti obrazovanju manjeg broja elitnih stručnjaka. To je sasvim u suprotnosti sa svim ostalim nacionalno proklamiranim tendencijama pa i s ključnim zahtjevom gospodarstva, prema kojemu treba povećati broj obrazovanih u ICT sektoru. Nastavi li se s istim načinom financiranja, na fakultetu će pobijediti struja koja se zalaže za to da se prepolovi input, čime će se značajno smanjiti i output.

• Za veći broj studenata, treba vam veći broj predavača. Kako ćete povećati broj predavača?
- Živim u nadi da će netko konačno zaista prepoznati našu važnost za hrvatsko gospodarstvo i njegovu perspektivu. Iako smo upisali 750 studenata na prvu godinu, naš je sadašnji objektivni kapacitet njih 400 do 500. Kanimo se širiti. Prostorno će to biti teže, ali kadrovski ne vidim zašto bi to bio problem. Jedan je fakultet, tako, prema izjavi svog dekana, lani otvorio 128 radnih mjesta. Mi smo dobili pet razvojnih radnih mjesta, koja su popunili asistenti otprije zaposleni na FER-u. Dakle, praktički smo ostali na istome. FER ima dvije trećine studenata u odnosu na taj fakultet i ne vidim razloga za takav nerazmjer.

• Sudjeluje li hrvatski biznis u financiranju FER-a, od kojeg tako mnogo očekuje?
- Sudjeluje putem zajedničkih projekata. FER je oduvijek prednjačio u transferu tehnologije na gospodarstvo. Mi napravimo projekt, oni to uredno plate. Indirektno, neki projekti pomažu nastavi, ljude uključene na projekte uključujemo i u nastavu. Mislim da takav model nije čest na hrvatskim sveučilištima. Ipak, na inozemnim sveučilištima biznis sudjeluje izravnije u financiranju nastave. Fakulteti se u velikoj mjeri financiraju putem donacija, opreme i gotovine. U nas biznis sudjeluje na pretežito interesnoj osnovi.

• Ima li domaći biznis sluha za kreativne ideje koje bi trebale dolaziti s fakulteta?
- Ne uvijek. Bilo je situacijia da smo imali zanimljivu ideju, obratili se određenoj tvrtki, a na pitanje bi li je to zanimalo dobili negativni odgovor. Kompanije su ponekad zatvorene za ideje. Obično inicijativa za suradnju dolazi od kompanija, a čest je paradoks da im netko drugi počine rješavati problem, što oni skupo plate, a dobiju samo hrpu dokumenta, dok realizacija rješenje izostane. Tada se obraćaju nama s molbom da ih spasimo.

• Jeste li zadovoljni suradnjom FER-a sa stranim tvrtkama i povlačenjem sredstava iz EU fondova?
- Ne, nismo dovoljno uključeni u europske projekte. FER trenutačno ima 11 FP6, 8 COST i još 25 bilateralnih i multilateralnih projekata s inozemstvom. To moramo povećati. Hrvatska još nije, na osnovi projekata, uspjela vratiti novac koji je uplatila u EU fondove.

• Ministarstvo tvrdi da smo u tome uspjeli, posebno se time hvali Institut Ruđer Bošković?
- Moje informacije govore drugačije. Brojka od 2,8 milijuna eura, koja se spominje u vezi s Ruđerom, odnosi se na posljednje tri godine, tj. istina je da raspolaže s manje od milijun na godinu. Samo u 2006. u fondove je uplaćeno ukupno 6,18 milijuna eura. Od toga je 3,18 milijuna uplaćeno iz proračuna, a 3 milijuna dobili smo iz Phare programa. Taj se novac mogao potrošiti i drugdje.

• Jeste li uključeni u ideje državne administracije u vezi s osnivanjem državnoga rizičnog fonda s ciljem transfera razvoja i istraživanja u mala i srednja poduzeća?
- Ne, o tome ništa ne znam.

• Kako surađujete s malim tvrtkama?
- Dobro. Komunikacija s malima ponekad je i bolja nego s velikim kompanijama. Među velikima naši su najveći partneri Končar, HEP i Ericsson Nikola Tesla. S njima tradicionalno izvrsno surađujemo.

• Kako se nosite s potrebom gospodarstva za istraživanjem i razvojem usmjerenim biznisu?
- Njegujemo primijenjena znanstvena istraživanja. Nama se tvrtke obraćaju za znanje kad je riječ o poslovima koje nisu u stanju sami riješiti. Ponosni smo na činjenicu da je 50 posto prihoda FER-a ostvareno na otvorenom tržištu, a samo šest posto ukupnog prihoda dolazi od školarina. Ostalo su projekti.

• Koliko tehnologijskih projekata trenutačno imate na FER-u?
- Pedesetak.

• Raste li taj broj?
- Sporo. Prve godine prijavili smo tridesetak, posljednje tek nekoliko projekata.

• Kako ste formulirali specijalističke magistarske studije i jeste li time odgovorili na potrebe tržišta?
- Korijeni su nam u elektrotehnici i većina kadrova je elektrotehničke struke. Računarsku garnituru obrazujemo tek posljednjih godina, i to je dugotrajni proces. Velik je nerazmjer između nastavnika na računarstvu i elektrotehnici. Ipak, u formiranju prvog specijalističkog poslijediplomskog studija, odgovorili smo na potrebe tržišta. Studij se zove Transformatori. Hrvatska drži tri posto svjetske proizvodnje, što je velik izvozni potencijal, pa je specijalistički studij za transformatore dobar potez.

• Koji još specijalizirani studiji trebaju gospodarstvu?
- Cijelo ICT područje, ali bojim se da će proći dosta vremena prije nego uspijemo uvesti takav specijalistički studij, s obzirom na to da ga nema tko odraditi. Naši su nastavnici preopterećeni redovnom nastavom i nemaju vremena formirati još jedan specijalistički studij. Nadam se da će me budućnost demantirati.

• Na telekom industriju u ICT sektoru otpada 80 posto dodane vrijednosti. Ne bi li ipak trebalo smoći snage i osnovati takav specijalistički studij?
- Telekom industriju pokriva uglavnom Zavod za telekomunikacije, koji se sada uključio u preddiplomski studij računarstva. Bliži su računarstvu nego elektrotehnici. Bojim se da postojeći kadrovi, ne budemo li ih dodatno ekipirali, i u tom dijelu neće biti dostatni za uvođenje novog studija.

• Kako će se to onda odraziti na ICT sektor?
- Neće se moći ostvariti potrebna stopa rasta.

• U kojoj je mjeri taj problem ozbiljan?
- Jako je ozbiljan.

• Kako ga riješiti?
- Država to treba prepoznati kao problem i ozbiljnije investirati te racionalnije dijeliti radna mjesta na fakultetima. Znanstveni novaci dijele se prema kriteriju znanstvenih projekata. Jedan je zagrebački fakultet, koji upisuje 200 studenata na godinu, ove jeseni dobio njih 16, a mi četiri, a time smo uspjeli tek nadomjestiti ljude koji su otišli. Znanstveni novaci teoretski bi trebali sudjelovati u nastavi, a premalo ih je i ne stignu kvalitetno održavati nastavu, niti se baviti znanošću. Da bismo pokrili nastavu nedostaje nam oko 200 nastavnika.

• Znači li to da ste nemoćni kad je riječ o vrhunskim kadrovima za budućnost ICT sektora?
- Nismo sasvim nemoćni. Razmišljali smo i o zapošljavanju ljudi pomoću sredstava zarađenih školarinama, ali tada ne bismo imali čime opremiti laboratorije i pokriti materijalne troškove. Recimo, za materijalne troškove mi, koji imamo 4.200 studenata, 450 zaposlenih i 43.000 četvornih metara prostora, dobijemo manje nego fakultet koji ima približno 600 studenata, 200 zaposlenih i 8.000 četvornih metara prostora. Usprkos svemu uspijevamo održati zavidni standard studiranja i obrazovati vrhunski kadar, zahvaljujući intenzivnoj suradnji s gospodarstvom. U posljednje četiri godine iz vlastitih sredstava uložili smo čak 15 milijuna kuna.

• Zašto vam tvrtke ne sponzoriraju laboratorije kao što Ekonomiji sponzoriraju predavaonice?
- Upravo se spremamo opremiti nekoliko laboratorija i to će nas stajati oko pola milijuna kuna. Spremamo se otići u naše najjače firme i pitati jesu li zainteresirani opremiti te laboratorije, a da onda laboratorijima nadjenemo njihovo ime. Bit će to dobar test.

• Kad bi vam biznis osigurao sredstva za infrastrukturu, biste li mogli iz vlastitih sredstava zapošljavati ljude?
- Da. Može i obratno, jedan od modela mogao bi biti i da nam kompanije ustupe svoje zaposlenike na dio radnog vremena. Rado bismo stručnjake iz gospodarstva uključili u nastavu. Mislim da bi to bilo korisno iskustvo za obje strane.

• Biznis kaže da novac za fakultete daje putem poreza.
- Taj se porez raspodjeljuje na pokrivanje gubitaka zdravstva i na još mnogo toga, a samo dio ide visokom školstvu. Odatle se pokrivaju i troškovi fakulteta na kojima studiranje stoji četiri puta više nego kod nas. Postoji fakultet iz grupacije tehničkih fakulteta koji na godinu 'proizvede' šest diplomanata, a trošak studiranja je 80 tisuća kuna po studentu na godinu.

• Može li hrvatski IT sektor prerasti male retail tvrtke i proizvodnju jednostavnog softvera i može li iz velikog broja malih tvrtki proizaći nekoliko većih igrača?
- Može, već ima igrača koji su prešli 100 zaposlenih.

• Ali takvih je vrlo malo?
- Ne možemo ih imati više s obzirom na naš output u obrazovnom sektoru.

• Cijela priča o kadrovima za ICT budućnost Hrvatske je, dakle, na klimavim nogama?
- Nije, ali samo ako se nešto konkretno uskoro promijeni. Kad bi tvrtke, Ministarstvo i Sveučilište odlučili ozbiljnije sudjelovati u našim troškovima, ne bi bila na klimavim nogama. A da bi se tvrtke na to odlučile, država bi morala usvojiti prijedlog prema kojemu bi se kompanije oslobodile plaćanja poreza na sredstva uložena u suradnju s fakultetima. Kompanije bi mogle više investirati, a mi bismo naš rad mogli bolje naplatiti. Zarađenim novcem platili bismo i nastavu. Pitanje je hoće li se država na to odazvati. Bojim se da ćemo na kraju ipak država ispasti naš glavni financijer, a ona pak tradicionalno nema dovoljno sredstava.

• Ako se ništa ne promijeni, odnosno ako kompanije ne daju novca više nego ga daju sada, i na način na koji ga daju sada, i ako država ništa bitno ne promijeni u odnosu prema obrazovnim institucijama u ovom sektoru, kakva budućnost čeka ICT sektor?
- Vrlo siva, u smislu nedostatka kadrova. Bojim se da ćemo uvoziti kadrove iz Indije i Kine.

• Je li izglednije, izostanu li promjene, da ćemo uvoziti kadrove ili da će ta industrija otići iz Hrvatske?
- Rekao bih čak da je odlazak industrije iz Hrvatske izgledniji. Uvoz informatičara je ipak manje izgledan zbog visokih troškova života u Hrvatskoj za, primjerice, jednog Indijca kojega bismo se eventualno odlučili uvesti.

• Za koji segment ICT-a Hrvatska ima najviše potencijala ?
- Sektor telekomunikacija i softver svih vrsta.