Dr. Željko Lovrinčević, znanstvenik na Ekonomskom institutu

Premijer Sanader mora preuzeti svu odgovornost za izlazak iz krize

razgovarali Gordana Gelenčer i Miodrag Šajatović
gordana.gelencer@liderpress.hr / miodrag.sajatovic@liderpress

Odbivši sve suvisle mjere koje je predložilo Ekonomsko vijeće, Vlada je odlučila 'solirati' s idejama i predložiti vlastite. Iako su mnogi očekivali da će se cijelo Vijeće premijeru kolektivno zahvaliti na suradnji, to se nije dogodilo. Uz kisele osmjehe članovi su odlučili ostati na okupu i, kao što su rekli, mijenjati svjetonazor i stajališta vladajućih. Ipak, na posljednjim sjednicama Vijeća jednog člana nije bilo - Željka Lovrinčevića. Svojevrsni mozak savjetodavne ekipe odlučio je, naime, 'apstinirati' od besmislenih razgovora s Vladom. Za stol će se, kaže, vratiti tek kada vlast pokaže da se misli ozbiljno pozabaviti krizom i njezinim posljedicama.

• Počnu li se antirecesijske mjere primjenjivati tek poslije lokalnih izbora, a hoće, koliko smo zakasnili, kakav nas scenarij očekuje?
- Još u trenutku donošenja proračuna bilo je jasno da su projekcije na kojima se on temelji preoptimistične i da će se one pogoršavati kako se kriza bude produbljivala. Već se tada pokušavalo ključne ljude uvjeriti da se ide na varijantu još manjeg deficita i tako državi ostaviti prostor za reakciju. Hrvatska ne može provoditi ozbiljniju prilagodbu kroz monetarnu politiku osim kroz promjenu nominalnog tečaja, pa se većina mjera mora odnositi na prilagodbu fiskalne politike. Tada nije bilo dovoljno hrabrosti za takve poteze ni u Vladi niti u sindikatu. Sada je jasno da neće biti dovoljno da se plaće vrate na staru osnovicu, vjerojatnije je smanjivanje plaća ako ne i znatnije zadiranje u različita socijalna prava. Naime, ako se nakon izbora osnovica i smanji šest posto, koliko je dogovoren rast plaća, uštedjet će se oko milijardu kuna, što više nije dovoljno.

• A rebalans se i dalje odgađa, čekaju se precizni podaci o punjenju proračuna…
- Na prihodovnoj su se strani već pojavili problemi u punjenju proračuna, jer je on strukturiran tako da je natprosječno elastičan na uvoz i osobnu potrošnju, dakle, ovisi o kretanju PDV-a, mnogo manje o kretanju zaposlenosti i nekim drugim porezima kojih zapravo i nema, primjerice, poreza na imovinu. Ove bi godine uvoz mogao pasti oko 10 posto, izvoz oko pet posto, a s takvim padom prihoda u proračunu će nedostajati oko četiri do pet milijardi kuna. To se neće moći sanirati smanjenjem ili zamrzavanjem plaća nakon lokalnih izbora, pa će samo deficit središnje države biti oko 2,5 posto. To još nije dramatično, no to je velik izazov za financiranje i likvidnost sustava. Što se dulje čeka, stvari su teže i trebat će još radikalniji rezovi u drugom dijelu godine.

• Dok Vlada kasni s potezima, može li se što učiniti na drugim poljima?
- Drugi je put da se ustraje na modelu čuvanja tečaja kroz smanjenje deviznih pričuva i pokušaje države da dođe do kapitala. Država bi na inozemnom tržištu trebala nabaviti oko 1,6 milijardi eura. No, ona to ne može dobiti regularnim putem, osim u sklopu neke organizirane inicijative za Jugoistok Europe, nekoj mješavini politike i tržišnog mehanizma. Same devizne pričuve dostatne su za obranu tečaja do kraja godine, ali samo ako i banke prionu istom poslu. Ako sve to i uspijemo, ostat će problem konkurentnosti, jer je dio zemalja oslabio valute, pa će iduće godine biti potrebni još radikalniji rezovi u proračunu i ubrzanju reformi.

• To znači da će se u nedostatku sredstava za financiranje morati mijenjati struktura prihoda?
- Nije riječ o kratkoročnom problemu priljeva kapitala, on se povlači iz ovog dijela Europe i seli ponovno u SAD i sigurne luke… Zahvati od nekoliko desetaka milijuna kuna nisu dovoljni, morat će se ići u radikalnije zahvate u sustavu. Hrvatska mora otvoriti posve novi izvor prihoda, jer je postojeću prihodovnu strukturu iscrpila, primjerice, morat će brzo početi oporezivati imovinu.

• Veći su problemi ipak na rashodovnoj strani, a u to se premijer ne usudi dirati…
- Tu imate tri velike skupine koje determiniraju političku retoriku u potpunosti. Imate 1,2 milijuna umirovljenika, branitelja s obiteljima oko pola milijuna, oko 300 tisuća zaposlenih u javnom sektoru. To je zajedno približno dva milijuna ljudi i politička će retorika dobrim dijelom biti određena odnosom prema tima trima skupinama, u mnogo manjoj mjeri odnosom prema gospodarstvu. Jedini je način da se razbije taj začarani krug korištenja alibija poput MMF-a ili kroz ugrađivanje automatskih ograda u proračun već kod rebalansa. Ako definirate gornje limite za rast plaća i mirovina, proračun bi bio neosjetljiv na lijevu ili desnu vlast.

• Među mjerama koje traži HUP jest i ona o urednom plaćanju obveza države. Kako to učiniti kad ministar Šuker uporno tvrdi da država sve obveze plaća na vrijeme?
- Trebalo je pozvati sve u javnim poduzećima i dati im mjesec dana da izrade plan restrukturiranja troškova, uz smanjenje plaća. Tko ne može dostaviti plan uštede, mora otići.

• Hoće li dio novca koji je HNB oslobodio bankama završiti i kod javnih poduzeća?
- Dio je gospodarstva orijentiran velikim sustavima, što je posljedica prijašnjega infrastrukturnog ciklusa, pa danas ni kvalitetne tvrtke ne mogu naplatiti potraživanja od javnih poduzeća. Pokušat će doći do likvidnosti kroz javna poduzeća, no to treba istodobno pratiti i plan o smanjenju troškova, tako da novac ne završi u istoj garnituri koja će opet stvarati iste probleme.

• Dio novca HNB oslobađa i zbog pritiska na tečaj kune…
- Tečaj se dosad uglavnom temeljio na priljevu deviza i prodaji imovine. Ove su se godine zaustavili kapitalni tokovi i tečaj se počinje formirati kroz ponudu i potražnju deviza iz međunarodne razmjene roba i usluga, što izaziva pritisak na tečaj. U protivnome, treba osigurati priljev kapitala, no kako on bježi iz regije, treba otvoriti nekoliko developerskih projekata na Jadranu, dakle sagraditi resorte i sl. Bez takvih velikih projekata neće biti ni priljeva kapitala.

• Sve to piše u prijedlogu Ekonomskog vijeća koji je Vlada odbila. Posljednjoj sjednici niste nazočili, jeste li još uopće član Vijeća?
- Dok se ne počne ozbiljan razgovor o rebalansu nema mnogo smisla raspravljati. Sada se, naime, nudi kompromis u kojem nitko ne želi preuzeti odgovornost. U situaciji smo kada jedan čovjek mora preuzeti odgovornost! I napraviti sve, od rebalansa, čišćenja javnih poduzeća, rezanja pojedinih razina socijalnih prava i posvetiti se proizvodnji. To uključuje i potporu koalicijskih partnera koji su se zatvorili u svoje kućice i promatraju stvari sa strane. Primarno se to odnosi na subvencije u poljoprivredi i brodogradnji. To su dvije najveće hrvatske tragedije i teško ih je promijeniti, jer nose velik broj glasova.

• Znači li to da premijer mora preuzeti odgovornost?
- Apsolutno, ili preuzimate odgovornost, ili ugrađujete automatske klauzule u rebalans ili puštate MMF.

• Sindikati sada pokazuju naznake da bi mogli pristali na zamrzavanje plaća…
- Sindikati su imali svoje vrijeme kad su trebali preuzeti odgovornost, uključujući i one iz privatnog sektora koji se tek danas javljaju kad su počela otpuštanja. Ako nećete raditi prilagodbu na tečaju, a nećete, ako nećete raditi prilagodbu na fiskalnoj politici, a Vlada sada to ne želi, onda je jedina prilagodba na zaposlenost u privatnom sektoru. Najveću cijenu recesije platit će zaposlenici u privatnom sektoru. I zato je tužna pozicija sindikata koji zastupaju privatni sektor jer nisu na vrijeme od sindikata javnog sektora tražili prilagodbu.

• Koliko bi se radnih mjesta moglo izgubiti?
- Ove će godine BDP pasti između dva i tri posto. Velika je nepoznanica kretanje prihoda od turizma. Većina zemalja koje žive od turizma predviđa pad od tri posto. Kako će većina prilagodbi ići preko privatnog sektora, koji je godišnje otvarao 25 do 30 tisuća novih radnih mjesta, u nekom prosječnom scenariju moglo bi izostati tih 25 do 30, a u nekom lošem i do 40 tisuća radnih mjesta u privatnom sektoru.

• A javni sektor?
- Velik je problem proces paralelnog gomilanja agencija u ministarstvima u procesu prilagodbe EU. Nitko nema uvid niti vodi računa o tome da to dovodi do mnoštva agencija i novih ljudi u javnoj upravi. Ako otvaramo neku novu agenciju onda u javnoj upravi zatvaramo mjesta ili te ljude prebacujemo u agenciju. Ako toga nema, doći će do daljnjeg bujanja zaposlenih u upravi.

• Nema snage ni za rezanje plaća, kamoli za otpuštanja…
- U godini pada BDP-a, kada će prihodi od PDV-a biti manji nego lani, masa plaća zaposlenih u javnoj upravi raste devet posto, a za mirovine šest posto. To je nemoguća misija, osim uz zaduživanje ili veliko smanjenje međunarodnih pričuva. Tu je i realna opasnost od pada kreditnog rejtinga, što dovodi u pitanje mogućnost i cijenu zaduživanja. Vlada je žrtva vlastitog populizma, koji je godinama izgrađivala, i vrijeme je da shvati kako smo suočeni s mnogo većim problemom od financijske krize, naime, s činjenicom da je model življenja i potrošnje iscrpljen.

• Je li moguće sada preokrenuti trendove, okrenuti se izvozu?
- Proračun ovisi o uvozu i bez promjene strukture i izvora prihoda teško je bilo što učiniti. Ekonomija treba generalni remont. Ako je EU prioritet pod svaku cijenu, onda to treba i provesti, no to otvara i druga pitanja koja nas koče, poput Slovenije. Ako na to nismo spremni, onda sustav javnih nabave i potpora treba prilagoditi kriznim uvjetima, srediti stanje i pričekati poziv za ulazak u EU. Ali tu je odluku teško donijeti i događaji se promatraju zamrznuto, u iščekivanju.

• Dakle, ako već nismo uspjeli u EU ući u planiranom roku, važnije je srediti stvari kod kuće?
- Imate demografski staro društvo, politički strukturirano u poraću, organizirano interesno. Je li rješenje u sljedećem mandatu? Teško će bilo koja opcija, lijeva ili desna, bitne stvari u društvu počistiti. Moglo bi se dogoditi da SDP dopadne isti posao koji je odradio 2000. godine, naime, da bude nesocijalna stranka i da odrađuje dio posla koji je jednom već napravio. No smanjenje plaća 2000. godine bilo je rezultat apsolutne potpore nužnim promjenama. Sada bi se eventualno mogao prizvati MMF kao alibi, ali to ima svoju cijenu. To je privatizacija HPB-a i Croatia osiguranja i onoga što je ostalo u HFP-u.