Mediteranska unija - izazov za Hrvatsku

Ekonomski rast od jedan posto zvuči kao utjeha

Piše: Ante Žigman

Ovih se dana najviše govori i piše o 2009. godini koja dolazi, i nekako mi izgleda kao da bi bilo najbolje da Nova godina ne dođe jer nema smisla slaviti početak nečega što nas ne čini sretnima. Jedno je sigurno, u 2009. nećemo doživjeti preokret koji se tržištu dogodio u 2008. Iako će godina biti teška, nećemo se više šokirati 10-postotnim padom burze u jednom danu. Možda ste već primijetili kako više nije vijest da je CROBEX pao dva ili tri ili čak pet posto, svi smo se naviknuli na to da burza pada kao što smo se u razdoblju od 2004. do 2007. navikli da burza raste.

Uza sve teškoće 2008. pojavila se i nerazumna i neobjektivna politička odluka slovenske Vlade da blokira pregovore Hrvatske i EU o pridruživanju koja bi mogla negativno utjecati na međunarodni kreditni rejting Hrvatske (baš lijepa slovenska čestitka za Božić). Naime, svaki se razuman poduzetnik prema svom najvećem klijentu odnosi s posebnom pozornošću i ne želi ga uzrujati, i ne pada mu na pamet da ga blokira na bilo koji način. U ovom slučaju Hrvatska je velik i važan slovenski klijent u mnogim područjima: ona iz Slovenije uveze 1,2 milijarde dolara dobara, što je treći po veličini uvoz nakon Italije i Njemačke. Treba li tu išta dodati?

Možda je blago reći da će 2009. biti izazovna za sve nas: potrošače, proizvođače, bankare, investitore, trgovce... Svima će se nametnuti različite zapreke u poslovanju ili će se povećati sadašnje. Posebno se ističe početak 2009., kad će vladati velika neizvjesnost zbog iščekivanja rezultata poslovanja za 2008. U mnogim kontaktima s investitorima možete čuti da prije kraja prvoga kvartala ne žele ozbiljno razgovarati o srednjoročnim i dugoročnim investicijama jer žele vidjeti kako ste se proveli u 2008. i jeste li 2009. dočekali spremni. Neće biti dovoljno samo pokazati rezultat za 2008., nego će mnoge zanimati rezultat u drugoj polovini godine, odnosno u posljednjem kvartalu. Već sada znamo da rezultati neće biti blistavi, ali još ima indicija da ekonomija pulsira u pozitivnom području, što potvrđuje prošlotjedna izjava guvernera da u 2009. Hrvatska narodna banka očekuje ekonomski rast od jedan posto. No možda će zazvučati grubo kažem li da ekonomski rast od jedan posto zvuči kao utjeha, jer zapravo nema prave razlike između jedan posto i ulaska u negativno područje. Stagnacija u 2009. zapravo je dobra vijest u usporedbi s ulaskom ekonomije u crveno, što je izgledno zbog smanjenja investicija u cijeloj regiji. Za usporedbu, dobro je istaknuti da su izdanja državnog duga u 2007. u tržištima u nastajanju (Rusija, Turska, Rumunjska, Bugarska, Hrvatska...) bila otprilike 150 milijardi dolara, a u idućoj se, 2009. godini očekuje da će biti samo 30 do 40 milijardi dolara. Jesen 2008. bit će zapamćena po propasti Lehman Brothersa, što je bio otponac koji je zaustavio priljev kapitala u zemlje kao što je Hrvatska i ostala tzv. tržišta u nastajanju (engl. emerging markets). Naime, propast Lehman Brothersa pokazala je da je kriza sustavna, što se pokazalo u najgorem svjetlu u primjeru bez presedana u modernoj ekonomskoj povijesti. Na financijskom tržištu svjedočili smo o nevjerojatnom prelasku iz područja likvidnosti u područje kreditnog rizika te iz prevladavajućeg usmjerenja na tržište i Središnje banke na masovni državni intervencionizam. I na našim je prostorima situacija bila vrlo slična, još su ljetos mnoga državna poduzeća i agencije bili sigurni da mogu bez ikakvih problema osigurati izvore financiranja. No kad je došla jesen, kad je zaustavljen priljev stranog kapitala te kad su se zaredale vijesti o propasti, od Lehman Brothersa do drugih donedavno 'uglednih' financijskih institucija, pa o padu pojedinih zemalja kao što su Island, Litva i drugih, sigurnost u refinanciranje postojećih dugova pretvorila se u strepnju, da o financiranju novih projekata i ne govorim.

Ostale makroekonomske prognoze za Hrvatsku nisu blistave za iduću godinu. Najviše zabrinjava deficit tekućeg računa platne bilance, koji se iduće godine neće moći financirati zaduženjima kao u dosadašnjim godinama, i povrat inozemnoga duga u 2009., koji je prema HNB-ovoj statistici 8,3 milijarde eura (ove je godine bio 'samo' 4,3 milijarde kuna). Jedini učinkovit način za financiranje deficita tekućeg računa i povrat duga jest štednja svih sektora: stanovništva, poduzeća i države. Na štednju ne treba gledati kao na stezanje remena, nego jednostavno kao na 'prebacivanje' navika iz područja potrošnje u područje manje potrošnje. To što se potkraj 2008. osjeća da stanovništvo traži manje kredita, pokazuje da je ono ozbiljno shvatilo krizu i odlučilo manje trošiti, primjerice odgoditi kupnju automobila ili uređenje stana prebaciti na 2010. ili najprije uštedjeti koliko treba za investiciju i onda to kupiti iz štednje, a ne zadužujući se. Te jednostavne metode zna svatko racionalan, pa ih ne bi trebalo posebno isticati, ali osjeća se da su mnogi zaboravili manje trošiti.

Poduzeća će se morati usmjeriti na održavanje svog poslovanja i zaustavljanje rasta svojih bilanci, pa će se samim time usporiti zaduživanje, a na štednju odustajanjem od novih velikih investicija odlučit će se racionalni poduzetnici.
Štediša s najvećim efektom svakako je država, koja je u posljednji trenutak zatvorila proračun za 2009. Smanjenje deficita važan je korak, prvi put napravljen putem Vladinih amandmana, pa će se, valjda, u prvoj polovici godine naći još prostora za uštedu i da ćemo na kraju 2009. završiti bez deficita konsolidiranoga proračuna opće države.

Posljednjih tjedana često se spominje Međunarodni monetarni fond (MMF) kao nepotrebni sudionik u hrvatskoj ekonomskoj stvarnosti, što je ispravan pristup sve dok će svi akteri koje sam spomenuo odlučiti štedjeti i ne trošiti više od onoga što mogu uštedjeti i dok će međunarodno okruženje ostati koliko-toliko stabilno. Ako nećemo imati dovoljno domaće štednje i deviznih priljeva kojima ćemo refinancirati dospijeća dugova, Međunarodni monetarni fond bit će spasonosno rješenje kao što je to postao u Litvi, članici Europske unije. Naime, ondje je prošli tjedan završio svoju misiju u kojoj je pomogao toj zemlji da osmisli ekonomsku politiku koja će je izvući iz recesije. Naime, u 2009. se očekuje pad BDP-a od dva posto. MMF je dogovorio znatnu fiskalnu prilagodbu u kojoj je deficit smanjen za četiri posto BDP-a, što se smatra glavnom okosnicom ekonomske politike u 2009. Deficit je smanjen tako da se povećala stopa PDV-a i da su se uklonile sve preferencijalne stope PDV-a te su povećane trošarine. Zatim se kao kompenzacija stanovništvu smanjio porez na dohodak za niže dohodovne skupine. Na strani proračunskih rashoda Litva je s MMF-om dogovorila znatno smanjenje plaća i investicija, uz uvjet da sredinom godine treba pronaći mjesta za uštedu u slučaju da se pogorša situacija u međunarodnom okruženju. Sve u svemu, uz neke monetarne mjere MMF je ocijenio da su sadašnje mjere ekonomske politike u Litvi snažne i oprezne i potvrda su da se Vlada opredijelila za makroekonomsku stabilnost u teškim okolnostima.

Na kraju u priči o Međunarodnom monetarnom fondu treba napomenuti da je Hrvatska članica MMF-a i da će u sklopu redovitih godišnjih konzultacija sa zemljama članicama MMF-ovi stručnjaci doći u Hrvatsku u prvoj polovini 2009. Tijekom takva boravka u Hrvatskoj, izaslanstvo MMF-a obavljat će razgovore s Hrvatskom narodnom bankom, Ministarstvom financija i drugim državnim i znanstvenim institucijama, s bankama, sindikatima, poslodavcima... Sukladno članku IV. Statuta MMF-a izradit će se uobičajeno izvješće kojim će se ocijeniti utjecaj svih ekonomskih čimbenika i ranjivost Hrvatske na promjene u ekonomiji. Dakle, bez obzira na izjave da Hrvatska ne treba MMF, njegovi će stručnjaci doći i ocijeniti rad i položaj Hrvatske, a to će biti jedno od ključnih izvješća koje će čitati rejting-agencije koje su ove godine Hrvatskoj smanjile izglede za poboljšanje kreditnog rejtinga. Nedavno je jedna takva misija bila u Bugarskoj, koja ima pojedine makroekonomske pokazatelje mnogo lošije od Hrvatske, ali zato se iznimno hvali njihovu fiskalnu politiku, koja iz godine u godinu bilježi suficit koji bi ove godine trebao iznositi 3,5 posto BDP-a, a u 2009. suficit državnog proračuna trebao bi biti dva posto BDP-a. Nadajmo se da će MMF u Hrvatskoj ekonomskoj politici pronaći pozitivne strane i da će njegov dolazak biti bezbolan kao što je to bio 2007. i 2008.
U svakom slučaju, svi zapravo možemo odahnuti što je 2008. prošla i zapravo bismo trebali slaviti njezin kraj i nadati se da će nam u 2009. ipak zasvijetliti svjetlo na kraju tunela (i da ga netko neće ugasiti zbog štednje). Na kraju svima želim sretan završetak 2008.