NOVI POREZNI PROPISI O TROŠKOVIMA SLUŽBENIH PUTOVANJA

Jeste li doista bili na putu?

Piše: mr. sc. Marija Zuber
savjetnica-urednica u časopisu Računovodstvo i financije
mzuber@rif.hr

Porezni propisi precizno određuju uvjete pod kojima se može nadoknaditi svaki od troškova koji nastaju na službenom putovanju (javni prijevoz, noćenje u hotelu, prehrana na putovanju, ako se putuje automobilom, cestarina, tunelarina, trošak parkiranja i drugo). Tijekom proteklog razdoblja bilo je više izmjena poreznih propisa. Tako su prema poreznim propisima uvjeti za neoporezivu isplatu naknada troškova službenih putovanja bili malo stroži, malo blaži.

U jednoj od ranijih izmjena uvedeno je ograničenje prema kojem se neoporeziva dnevnica može isplaćivati samo za putovanja u mjesto koji je najmanje 30 km udaljeno od mjesta uobičajenog rada radnika. Tako na isplatu bar polovice neoporezive dnevnice, među ostalima, više nisu imale pravo osobe koje zbog potreba posla putuju s otoka u prvi veći grad na kopnu i obrnuto jer je udaljenost putovanja manja od 30 km, a put objektivno traje više od osam sati.

Na primjer, zaposlenici koji po nalogu poslodavca iz Supetra na Braču dolaze obaviti posao u Splitu ne mogu ostvariti pravo na neoporezivu dnevnicu, bez obzira na to što vožnja trajektom i obavljanje posla uvijek traju duže od 8, odnosno duže od 12 sati.

Dobre namjere, ali...

Posljednja izmjena uvjeta koji moraju biti ispunjeni za neoporezivo nadoknađivanje troškova službenih putovanja uvedena je novim Pravilnikom o porezu na dohodak (NN., br. 95/05.) i odnosi se na propisivanje obveznog sadržaja putnog naloga. I prije su opći propisi o računovodstvu nalagali da putni nalog sadržava podatke koji nedvojbeno svjedoče da je službeni put doista obavljen, što je pretpostavka za isplatu neoporezivih naknada troškova. Poznato je da su putni nalozi mnogim poduzetnicima privlačan oblik izbjegavanja plaćanja poreza na dohodak i doprinosa.

Jeftinije je ispisati nekoliko lažnih putnih naloga i isplatiti neoporezive naknade troškova kojih nije bilo nego isplatiti plaću sa svim propisanim javnim davanjima. Prema nekim procjenama hrvatski poduzetnici godišnje isplate toliko naknada za upotrebu privatnog automobila u službene svrhe kao da su više puta obišli Zemlju oko ekvatora. Stoga nam mogu biti razumljive dobre namjere porezne vlasti koja detaljnim propisivanjem sadržaja putnog naloga želi smanjiti poreznu evaziju u tom području. No dobre namjere nisu dovoljne i zbog njih porezni sustav nije ni racionalniji ni učinkovitiji.

Nepotrebno administriranje

Propisivanje sadržaja putnog naloga prema kojem osoba koja vozi privatni ili službeni automobil mora za svako putovanje navoditi podatke o stanju kilometar-sata na početku i na kraju putovanja nepotrebno je administriranje. Porezna vlast ne može provjeriti upisane brojeve. Radnik ne mora voziti svoj privatni auto, može voziti i posuđeni. Oni kojima je cilj lažiranje podataka i nezakonito izvlačenje neoporezivog novca činit će to i dalje. Kako lažiraju podatke o službenom putovanju, tako će lažirati i sve druge podatke koji se traže.

Oni pak koji uredno posluju, plaćaju poreze i vode poslovnu dokumentaciju u skladu s propisima imaju nove administrativne troškove povezane s obvezom vođenja evidencije o prijeđenim kilometrima za svako putovanje. Ako izdaju putne naloge elektroničkim putem, što više nije rijetko, imaju dodatne troškove zato što odgovorna osoba ima obvezu udaranja pečata i potpisivanja naloga. Usput, nijednim drugim poreznim propisom nije propisana obveza pečatiranja dokumenata.

Ta obveza ne proizlazi ni iz propisa koji uređuju poslovanje trgovačkih društava. Čak ni propisi o porezu na dodanu vrijednost, koji uređuju obvezan sadržaj računa kao uvjet odbitka pretporeza, ne obvezuju da račun mora imati pečat isporučitelja dobra ili usluge. Nasuprot regulativi iz drugih propisa, za priznavanje putnih naloga i neoporezivih isplata troškova službenih putovanja nužno je da svaki putni nalog ima i potpis likvidatora i potpis ovlaštene osobe i pečat.

Sve dok je takav Pravilnik o porezu na dohodak na snazi, on obvezuje. Svi isplatitelji naknada troškova službenih putovanja dužni su se pridržavati njegovih normi. Ali razumno je postaviti i pitanje svrhovitosti propisivanja takvih obveza poreznih obveznika. Porezna vlast treba kontrolirati činjenično stanje, ali učinkovitost te kontrole neće se povećati ako porezni inspektori budu provjeravali jesu li u tisućama putnih naloga upisani podaci s kilometar-sata automobila i udareni pečati. Sitna i moćna birokratska logika gomilanja papira, čak i kad oni ničemu ne služe i nikomu ne koriste opet je postigla bod u svoju korist.

Izuzete samo neprofitne organizacije

Od propisa da su putni troškovi oporezivi za one koji nisu u radnom odnosu kod isplatitelja izuzete su samo neprofitne organizacije koje nisu osnovane radi stjecanja dobiti. One članovima, suradnicima i drugim osobama koje kod njih nisu u radnom odnosu mogu neoporezivo nadoknađivati sve troškove službenih putovanja, uz uvjet da te osobe u njihovoj organizaciji ne ostvaruju nikakvu naknadu za obavljeni posao.

Čak i ako ostvaruju zaradu od drugog dohotka, mogu im se neoporezivo nadoknađivati troškovi prijevoza i smještaja na službenom putovanju, uz uvjet da račun za prijevoz i noćenje glase na neprofitnu organizaciju. Dnevnica i naknada za upotrebu privatnog automobila u službene svrhe u tom se slučaju ne smiju isplatiti kao neoporezivi primici.

Porez na putne troškove onih koji nisu zaposleni

Još od 1996. godine propisi o oporezivanju porezom na dohodak u Hrvatskoj dopuštaju neoporezivu isplatu naknada troškova službenih putovanja samo osobama u radnom odnosu. Članovima trgovačkih društava, članovima uprave koji nisu zaposlenici, članovima nadzornih odbora trgovačkih društava, članovima upravnih vijeća ustanova, članovima odgovarajućih tijela drugih pravnih osoba, vanjskim suradnicima trgovačkih društava koji putuju za potrebe društva i drugim osobama koje nisu u radnom odnosu nije dopušteno neoporezivo nadoknađivanje izdataka koji nastaju u vezi sa službenim putovanjem. To pravilo vrijedi i prema novima propisima. I prema njima su putni i drugi troškovi službenih putovanja onih koji nisu u radnom odnosu u poreznom smislu isplata drugog dohotka koji podliježe plaćanju obveznih doprinosa, poreza na dohodak i prireza.

Što mora biti sadržaj putnog naloga?

Od 11. kolovoza 2005. godine putni nalog kao vjerodostojna isprava na temelju koje se priznaju izdaci za službena putovanja mora sadržavati sljedeće podatke:

-         datum izdavanja naloga
-         ime i prezime osobe koja se upućuje na službeno putovanje
-         mjesto u koje osoba putuje
-         svrhu putovanja
-         trajanje putovanja
-         vrijeme polaska na put
-         podatke o prijevoznom sredstvu kojim se putuje 
          (marka, registracija, početno i završno stanje kilometar-sata)
-         vrijeme povratka s puta
-         potpis ovlaštene osobe
-         pečat
-         obračun troškova
-         likvidaciju obračuna
-         izvješće s puta

- Ako se putuje osobnim automobilom, uz putni nalog obvezatno se prilažu isprave kojima se dokazuju nastali izdaci, i to: računi za potrošeno gorivo, računi za cestarine i drugo.