KORPORATIVNA SIGURNOST U HRVATSKOJ U UZLAZNOJ PUTANJI

Jačat će svijest poslodavaca o potrebi sigurnosti

Piše: Bono Marjanović
bono@budimo-sigurni.hr

U posljednjih nekoliko godina brojne ankete i trendovi u svijetu, ali i u Hrvatskoj govore u prilog tome da sigurnost dobiva sve više medijskog prostora, ali i pozornosti unutar poslovnih subjekata, pogotovu srednjih i velikih tvrtki. Jednako tako može se konstatirati da sve više tvrtki ulaže veće napore u poboljšanje sigurnosti poslovanja, zaposlenika i materijalnih dobara. Koji su razlozi? Od svih razloga koji postoje, kao jedan od najvažnijih istaknuo bih razvoj znanosti i tehnologije kao i razvoj globalizacijskih i integracijskih procesa te iznimno snažan porast međuovisnosti i umreženosti na svim razinama, posebno u odvijanju poslovnih procesa.

Poželjni back up

Razvoj suvremene i sofisticirane tehnologije ide u prilog razvijanju poslovnih subjekata, kompanija, čime ostvaruju nove vrijednosti. No, usporedo s razvojem tih tehnologija i njihovom primjenom u odvijanju poslovnih procesa raste i mogućnost ugroze za kompaniju, što za posljedicu ima proaktivnu sigurnosnu politiku unutar neke kompanije. A to upravo uvjetuje brzi razvoj tehnologije i telekomunikacija. U zadnjih nekoliko godina, posebno od 11. rujna 2001. godine i terorističkih napada na WTC u New Yorku, osjetan je trend većih ulaganja kompanija u sustav zaštite i sigurnosti, i to ne samo uvođenjem i implementiranjem modernih i sofisticiranih tehnologija, npr. videonadzora, protupožarne zaštite, vatrodojave, kontrole pristupa prostoru i slično, nego i u zaštitu podataka, informacijsku sigurnost i izradu procedura postupanja u kriznim situacijama.

Zašto? Iz jednostavnog razloga: u slučaju katastrofa ili kriznih situacija, koje usput govoreći ne moraju nužno biti izazvane terorističkim aktom, već to može biti i nemar/nehat zaposlenika ili viša sila, vrlo je poželjno imati back up podataka kako bi tvrtka mogla nastaviti raditi u što kraćem roku. Prema nekim istraživanjima, od ukupnog broja tvrtki zahvaćenih terorističkim napadom u New Yorku, nije preživjelo 41 posto onih koje nisu imale predviđene procedure postupanja u slučaju katastrofe, dok je od ukupnog broja onih koje su imale procedure 81 posto ‘preživjelo’ i dostiglo punu produktivnost.

Najvredniji resursi kompanije

Danas je, napokon, sve prihvaćenija teza da najveću vrijednost neke kompanije čine znanje njenih stručnjaka i zaposlenika te informacije i podaci koje posjeduju. Sustavi sigurnosti se sve više organiziraju i postavljaju na način da spriječe bilo kakav napad izvana na intelektualni kapital i nematerijalne resurse, a koji u konačnici, u slučaju da budu ugroženi predstavljaju veliku štetu za kompaniju. Naravno da u razvoju i povećanju konkurentnosti neke kompanije informacijske tehnologije danas imaju ključnu ulogu, ali sa sobom nužno nose i nove prijetnje sigurnosti poslovanja tvrtke.

Brojni medijski napisi i medijska izvješća o ugrožavanju tvrtki, posebno financijskih ustanova i njihovih zaposlenika i klijenata, još uvijek su česti i, usudio bih se reći sve više plijene pozornost publike, odnosno šire javnosti kao i ljudi koji se bave poslovima sigurnosti. Brutalnost prilikom napada, u kojima je u proteklih nekoliko godine bilo i ljudskih žrtava i stradavanja, primorala je menadžment financijskih institucija na kvalitetniji pristup segmentu sigurnosti, pri čemu je veliku ulogu imao pritisak MUP-a RH. Do tada se pristup poslovima sigurnosti svodio uglavnom na ‘imamo sve po zakonu’, što se u stvarnosti pokazalo kao nedovoljno. Sadržajniji pristup organiziranju sigurnosti financijskih institucija, u ovom slučaju banaka, ima za posljedicu osjetan pad pljački u zadnje dvije godine, ali ‘ceh’ su zato platili slabije štićeni poslovni subjekti koji se još uvijek drže već spomenutog načela ‘sve po zakonu’.

Sadržajniji pristup i dobro organiziran sustav sigurnosti banaka u slučaju napada ‘izvana’, pri čemu značajnu ulogu ima i kvalitetniji i odgovorniji pristup zaštitarskih tvrtki, čiji su djelatnici u pravilu na ‘prvoj crti’, ima za posljedicu višu razinu sigurnosti financijskih institucija, ali i društva u cjelini. Kvalitetnija organizacija sustava sigurnosti za ‘vanjske napadače’ ne smije biti razlog za opuštanje sustava sigurnosti kompanije ili organizacije, budući da postoje mogućnosti ugroze ‘iznutra’, a koji prema nekim istraživanja, iako ih je oko 20 posto u ukupnom zbroju počinitelja, mogu počiniti štetu u visini 80 posto ukupne štete. Kao primjer ‘unutarnje zavjere’ naveo bih nedavnu pljačku RBA u Osijeku, prilikom koje je banka bez ‘ispaljenog metka’ ostala bez 12 milijuna kuna! No, promptna reakcija oštećene tvrtke kao i brza i kvalitetna reakcija banke koja ima izgrađen sustav sigurnosti i predviđen način postupanja rezultirali su vraćanjem otuđenih tri milijuna kuna u vrlo kratkom roku te identifikaciju počinitelja pljačke. Ovdje je bitno naglasiti da je pljačka počinjena u sprezi djelatnika banke i vanjskog suradnika.

Sigurnost je ulaganje

Svakodnevna prisutnost ‘crnih vijesti’ u medijima, kao što su pljačke, otmice, krađe, pa čak i rovokopača i sličnih strojeva iz čuvanih skladišta, te krivotvorenje proizvoda i robne marke koji uzrokuju velike gubitke kompanijama, osnovni su razlog ulaganja poslodavaca u sigurnost. Osim ulaganja u sustave zaštite, o kojima je nešto rečeno u prethodnom dijelu teksta, sve je prisutnije ulaganje poslodavaca u edukaciju zaposlenika, bilo da edukaciju provode vanjski stručnjaci ili stručnjaci unutar kompanije. Isto tako, neke obaveze poslodavaca vezane uz sigurnost, a koje proizlaze iz nekih važećih propisa te sve prisutnija događanja i seminari na temu sigurnosti poslovnih subjekata pobudili su veći interes poslodavaca za edukaciju zaposlenika. Interes je tim veći jer je sve prisutnija teza da ‘sigurnost nije trošak nego ulaganje’.

Ulaganje u suvremene sustave zaštite unutar neke kompanije ili organizacije koje ne bi pratilo ulaganje u edukaciju zaposlenika išlo bi u prilog još uvijek prisutnom razmišljanju kod mnogih poslodavaca da je ‘sigurnost trošak, a ne ulaganje’. Jer, o čovjeku (još uvijek) ovisi na koji način će biti ostvarena sigurnost, a suvremena tehnologija je samo sredstvo koje mu u pomaže u dostizanju tog cilja. U Hrvatskoj se pitanjima sigurnosti i privatnom zaštitom trenutačno bavi 566 registriranih poslovnih subjekata, odnosno 223 tvrtke, 108 obrta i 235 unutarnjih čuvarskih službi, što znači da je sigurnosni segment u porastu iz godine u godinu. Približavanje Hrvatske EU zahtijeva i nove pripreme, kako spoznajne tako i metodološke i organizacijske u mnogim segmentima našeg društva, pa tako i sigurnosnog. Događaj koji je na neki način obilježio godinu na izmaku, a vezan je uz sigurnosni segment svakako je osnivanje Udruge hrvatskih menadžera sigurnosti, koja za cilj ima sustavnu promociju sigurnosne kulture, zatim podizanja ukupne sigurnosti te razvoja partnerstva između javnog i privatnog sektora sigurnosti u Hrvatskoj. Također je započet vrlo značajan proces profiliranja sigurnosnog segmenta (privatnog sektora), čime će se podići razina usluge, ali i razina sigurnosti nekoga poslovnog subjekta.

Slijedom događanja u 2007. godini i nekih započetih procesa te imajući u vidu i ‘pravila igre’ koja su sve prisutnija približavanjem ulaska Hrvatske u EU i dolaskom stranih ulagača, pretpostavljam da će u sljedećoj godini doći do daljnjeg jačanja svijesti poslodavaca o potrebi za sigurnosti (‘sigurnost nije trošak nego ulaganje’), nastavka ulaganja u edukaciju zaposlenika (ali i top-menadžmenta), susreta poslodavaca i stručnjaka (menadžera) sigurnosti, profiliranja sigurnosnog segmenta i afirmiranja profesije menadžera sigurnosti.