Poslovanje hrvatskog monopolista u proizvodnji imunobioloških lijekova ograničeno 'zamrznutom' privatizacijom

Imunološki zavod: Slamka spasa u lohn-poslu za Novartis

Piše: Ivica Grčar
ivica.grcar@liderpress.hr
Foto: Dražen Lapić

Prošlog su tjedna dr. Tatjana Sindik-Milošević, direktorica Imunološkog zavoda, i Maria Ferero, direktorica Komercijalnih poslova za zemlje Zapadne i Istočne Europe farmaceutske tvrtke Novartis Vaccines, predstavile suradnju na cjepivu za zaštitu od gripe. U vezi s tom suradnjom, koja je počela još početkom ove godine, izrečeno je na predstavljanju 'mnogo lijepih riječi'.

No, nije od početka sve išlo tako lako. Potkraj prošlog mjeseca u Agenciji za lijekove i medicinske proizvode dr. Sindik-Milošević morala je uvjeravati javnost da je s cjepivom protiv gripe tvrtke Novartis Vaccines, koje se pakira u Imunološkom zavodu, sve u redu. Ipak, 29. listopada cijepljenje je obustavljeno na osnovi dopisa Imunološkog zavoda poslanog županijskim zavodima za javno zdravstvo. Dopis je poslan zbog toga jer je cijepljenje počelo prije nego što ga je odobrila Agencija za lijekove. A Agencija za lijekove cjepivo nije mogla odobriti jer proizvođač cjepiva nije dostavio kompletnu propisanu dokumentaciju. Tek nakon što je hitno dostavljena propisana dokumentacija u cijelosti, s cjepivom se i cijepljenjem nastavilo. Prekid cijepljenja, naravno, uznemirio je javnost iako se radilo samo o propustima administrativne naravi.

Na brzinu modernizirana punionica

Imunološki zavod postoji od 1893. godine, a glavni proizvodi su mu imunobiološki lijekovi. Najpoznatiji 'brendovi' Imunološkog zavoda su cjepiva protiv ospica i velikih boginja, ali i današnja virusna i bakterijska cjepiva, preparati iz ljudske i konjske plazme, alergeni itd. Iako se cjepivo protiv gripe, proizvod tvrtke Novartis Vaccines, predstavlja kao proizvedeno u Imunološkom zavodu, zapravo je riječ o uvozu aktivne supstancije od tvrtke Novartis Vaccines, koja se potom u Imunološkom zavodu kontrolira, dozira i pakira.

Imunološki zavod, nekad respektabilnu zdravstvenu ustanovu, u posljednjih desetak godina istisnule su s tržišta zemalja Trećeg svijeta svjetske farmaceutske kompanije. Suradnja s tvrtkom Novartis Vaccines sada se najavljuje kao dobar povod za povratak na tržišta zemalja bivše Jugoslavije. Imunološki zavod ima zastarjelu opremu, a i znatan broj znanstvenika raspršio se, odnosno ostao ih je manji broj u tom zavodu. Kako bi se moglo puniti cjepivo tvrtke Novartis Vaccines protiv gripe, u Imunološkom zavodu morala se na brzinu modernizirati punionica. Imunološki zavod je do listopada ove godine poslovao s 6,5 milijuna kuna gubitka. U prethodnoj, 2006. godini u istom razdoblju zavod je ostvario dobit od 687 tisuća kuna.

Gubitak ne iznenađuje, već zapravo čudi da ga nije bilo i prije. Od 1995. je privatizacija Imunološkog zavoda 'zamrznuta', pa se stanje ni privatne ni državne kompanije kad-tad moralo odraziti i na poslovne rezultate, iako je Imunološki zavod dijelom hrvatski monopolist u proizvodnji imunobioloških lijekova. Zanimljivo je da je u ožujku ove godine, unatoč ostvarenim gubicima i u prvom tromesečju, cijena dionice Imunološkog zavoda premašila knjigovodstvenu vrijednost za približno desetak posto. Na novinarske upite tada je dr. Sindik-Milošević odgovorila kako ne vidi 'nikakve materijalne podloge za takav rast cijene dionica'. Zbog toga su novinari zaključili kako je možda na djelu pokušaj 'navlakuše'. Predstavljajući ugovor o poslovnoj suradnji s Novartisom, dr. Sindik-Milošević, direktorica Imunološkog zavoda, rekla je:

- Izuzetno smo ponosni na suradnju s jednom od vodećih svjetskih farmaceutskih tvrtki na području proizvodnje imunobioloških lijekova, koja je rezultirala dvama vrhunskim cjepivima protiv gripe. Uz javnozdravstvenu važnost, ta je suradnja iznimno važna za daljnji razvoj Imunološkog zavoda kao hrvatske tvrtke s izvoznim proizvodima i jačanje konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva, jer naša suradnja uključuje i opskrbu cjepivom protiv gripe zemalja u regiji. Imunološki zavod je, zahvaljujući stalnom unaprjeđenju i zadovoljavanju svih kontrola i visokih standarda u proizvodnji cjepiva, ostvario pretpostavke za realizaciju te poslovne suradnje - ponosno je naglasila dr. Sindik-Milošević.

Cijepljenje protiv gripe provodi se sustavno već niz godina u svijetu i u Hrvatskoj, a u skladu s preporukom Svjetske zdravstvene organizacije broj cijepljenih osoba neprekidno raste. Tom poslovnom suradnjom Imunološki je zavod osigurao potrebne količine sezonskog cjepiva protiv gripe i time pokazao da je spreman poduprijeti unaprjeđenje javnozdravstvene zaštite. Također, odluka o proizvodnji dvaju cjepiva protiv gripe, adjuvantiranog i konvencionalnog, odraz je naprednog poimanja prevencije kojim se osigurava najbolja zaštita različitih populacijskih skupina, naglašeno je na promociji suradnje Novartisa i Imunološkog zavoda.

Ipak, sva ta 'marketinška demagogija' ne može skriti probleme Imunološkog zavoda. S problemima se zavod suočava od 1993., kad su se zaposlenici naivno upustili u postupak privatizacije prema tzv. 'Markovićevu modelu' pretvorbe, kao i u pregovore o strateškom partnerstvu s jednom kompanijom slične djelatnosti iz inozemstva. U želji da zaustave započete pretvorbe i pregovore o strateškom partnerstvu, Andrija Hebrang, tadašnji ministar zdravstva, i Stjepan Turek, tadašnji direktor Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, smijenili su 1997. akademika Vlatka Silobrčića, dotadašnjeg direktora Imunološkog zavoda i zagovornika privatizacije.

Poslovanjem na razmeđi ni podržavljene ni privatizirane kompanije Imunološki zavod neće ostvaritivati dobre poslovne i znanstvene rezultate. To što je Imunološki zavod strateški važna ustanova sustava javnog zdravstva Hrvatske ne znači da ne može biti u potpunom privatnom vlasništvu. Nema razloga da javno servisiranje ne obavljaju i privatni servisi. Ali, privatne servise koji obavljaju servisiranje za potrebe javnih djelatnosti prijeko je potrebno učinkovito javno nadzirati. Preciznim pridržavanjem etičkih pravila i nadzorom moguće je na osnovama javno-privatnog partnerstva urediti i djelatnost Imunološkog zavoda.

Moguće je i obratno, iz strateških razloga Imunološki zavod u cijelosti podržaviti. Stručnjaci procjenju da bi trebalo u djelatnosti uložiti približno 100 milijuna dolara kako bi Imunološki zavod ponovno postao respektabilna ustanova. Ali i nakon tog ulaganja trebalo bi osigurati stalnu subvenciju za pogon prerade krvi prikupljene isključivo u Hrvatskoj.
Jedino što nije dobro jest sadašnje stanje u kojemu Imunološki zavod zapravo posluje kao državna kompanija sa 'zamrznutim' procesom privatizacije.

Neekonomični derivati iz krvi

U svijetu je mnogo kompanija sličnih Imunološkom zavodu u privatnom vlasništvu. Ništa ne smeta da i Imunološki kao privatna tvrtka ugovorima rješava svoje poslovne odnose s javnim zdravstvom u Hrvatskoj. Pritom je, doduše, zbilja osjetljiv dio koji se odnosi na preradu krvi, jer se danas mnoge infekcija prenose krvlju. Činjenica je da je krv koja se prikuplja u Hrvatskoj nešto manje zaražena različitim infekcijama od uvozne. To opravdava nastojanje da se derivati iz krvi dobivaju iz krvi koja se prikuplja u Hrvatskoj, bez obzira što je riječ o relativno malim količinama, a to je i razlog da je proizvodnja mnogo skuplja.

Dva su činitelja bitna pri dobivanja derivata iz krvi. Prvi je stupanj čistoća izvorne krvi prije prikupljanja, dok je drugi bitni činitelj kontrola prikupljene krvi. Dobrim se nadzorom svaku krv može učiniti prihvatljivom za dobivanje derivata. Kad se dobije uzorak krvi treba ga testirati i nakon toga pohraniti na pola godine kako bi se osiguralo da nije propuštena neka infekcija koja je u trenutku prvog testiranja tek nastajala i nije bila uočljiva. Produkcija derivata iz manje od 100 tisuća litara krvi nije ekonomična. U Hrvatskoj za preradu nije moguće skupiti toliko krvi, pa bi se prerada manjih količina isključivo 'domaće' krvi trebala subvencionirati. Da bi se prekinulo propadanje Imunološkog zavoda mora se donijeti konačnu odluku o tome hoće li se privatizirati ili podržaviti.