SAŠA PEKEČ

Hrvatski košarkaši igraju u najjačim NBA klubovima, hrvatske liječnike možete naći u najboljim svjetskim medicinskim centrima, hrvatski znanstvenici na najprestižnijim su sveučilištima, hrvatski IT profesionalci u najrazvikanijim svjetskim IT kompanijama, a hrvatski radnici u najpoznatijim tvrtkama. Istodobno, svjetski uspješni hrvatski menadžeri pojava su rijetka poput mitskoga himalajskoga snježnog čovjeka 

Piše: prof. dr. Saša Pekeč
The Fugua School of Business Duke University

              Jeste li se ikad zapitali postoji li nesrazmjer između menadžerskih kvaliteta i pojavnosti hrvatskih menadžera? Kad bi kvaliteteta njihovih odijela i automobila bila u skladu s njihovim menadžerskim sposobnostima i znanjima, kako bi izgledao svijet hrvatskih menadžera?
Ne radi se djetinjastoj pitalici, već o pitanju od posebnog značenja za uspješnost hrvatskoga gospodarstva. Nužni preduvjet gospodarske uspješnosti zasigurno je kvalitetno okruženje koje treba osigurati država.

Struktura radne snage također određuje potencijale gospodarstva. No konačna formula uspjeha ipak je u rukama onih koji osmišljavaju gospodarske aktivnosti i koji tim aktivnostima upravljaju. Zato je inzistiranje na kvaliteti hrvatskih menadžera značajnije od diskusija o nedostacima gospodarskog okruženja, o odnosima s radnicima ili o nekim drugim manje važnim temama.

Porazni rezultati 'testa kvalitete'

Pod uvjetom da kompanija nema povlašteni položaj na tržištu i pod uvjetom da tržište funkcionira normalno, uspješnost u tržišnoj utakmici nepogrešivo je mjerilo kvalitete menadžerskog tima neke kompanije. Na taj način jednostavno možemo prepoznati svima poznate htvatske menadžerske zvijezde. No, jesu li hrvatski menadžeri kvalitetniji od menadžera iz Nizozemske? Češke? Albanije? Uzbekistana? Madagaskara?

Takve usporedbe mogu biti djelomično nekorektne jer je nemoguće zanemariti važnost civilizacijskih, kulturnih i gospodarskih specifičnosti. Logično je da hrvatski menadžeri imaju komparativnu prednost u razumijevanju vlastitog 'domaćeg terena' te da su vjerojatno hendikepirani u usporedbi s lokalnim menadžerima kad je riječ o upravljanju biznisom na Madagaskaru. Nadalje, menadžerske sposobnosti i znanja nužna za uspjeh u razvijenom tržišnom gospodarstvu ne garantiraju uspjeh definiran diskrecijskim odlukama onih koji upravljaju državnim resursima.

Mreža kontakata kao i metode razmjene usluga i proizvoda imaju potpuno drugačije značenje ovisno o stupnju civiliziranosti, razvoja i uređenosti društva, pa je teško uspoređivati menadžerske kvalitete u okruženjima koja nisu usporediva. Ipak, uspoređivanje s konkurencijom i samokritično određivanje vlastite menadžerske kvalitete je nužno. Nemoguće je ostati začahuren i ignorirati svijet oko sebe, jer i kad bismo željeli eskivirati globalnu tržišnu utakmicu, ta će otvorena tržišna utakmica prije ili kasnije doći k nama.
Jedan od indikatora kvalitete hrvatskih menadžera jest i njihova prisutnost na visokim pozicijama najjačih svjetskih kompanija. Hrvatska košarka možda nije ono što je nekad bila, ali hrvatske košarkaše možete vidjeti u najjačim europskim i u nekim NBA klubovima.

Što god mislili o kvaliteti hrvatskog zdravstva, činjenica je da hrvatske liječnike možete naći u ponajboljim svjetskim medicinskim centrima. Nije neobično naići na hrvatske znanstvenike na bilo kojem od najboljih svjetskih sveučilišta, kao ni na hrvatske IT profesionalce u najrazvikanijim svjetskim IT kompanijama. Isti hrvatski radnici koji u Hrvatskoj rade mrzovoljno, primaju plaće povremeno i svakodnevno strahuju od mogućih otkaza, bez ikakvih problema funkcioniraju kad npr. slažu skupe automobile u najpoznatijim njemačkim autokompanijama ili kad vas poslužuju u ponajboljim svjetskim restoranima i hotelima. Istovremeno, svjetski uspješni hrvatski menadžeri pojava su rijetka kao i mitski himalajski snježni čovjek.

Sličan test kvalitete mogli bi provesti strani vlasnici kompanija prisutnih na hrvatskom tržištu, kao i rijetki europski headhunteri koji plasiraju menadžere i u Hrvatskoj. Mogu li menadžeri hrvatskih kompanija bez problema preuzeti istovjetnu ili bolju poziciju unutar slične konkurentske kompanije u nekoj drugoj europskoj zemlji? Neki sigurno mogu. Ako vam ne zvone telefoni headhuntera s takvim ponudama, vjerojatno niste među takvima.
Neupitno je da su najbolji hrvatski menadžeri inteligentni, sposobni za brzo prilagođavanje novonastalim sitaucijama, kao i da imaju iznimnu sposobnost improvizacije. Sve te osobine nužne su za golo preživljavanje u grotlu neuređenog balkanskog biznisa na hrvatski način. Međutim, te su kvalitete nedostatne za uspjeh izvan 'domaćeg' (i ponekog istočnoga susjednog) terena.

Ono što hrvatskim menadžerima nedostaje jesu menadžerska znanja. Kao i u svakoj profesiji, obrazovanje i znanje su preduvjeti, ali nisu i garancija uspjeha, pa zato ne treba očekivati da će svatko s MBA diplomom neke od vodećih poslovnih škola nužno biti i uspješan menadžer. Isto tako, iako među nama ima i izuzetnih pojedinaca koji talentom mogu nadoknaditi nedostatak 'formalnih' znanja i nedostatak obrazovanja, velika većina su ipak oni koji se samo mogu zavaravati da im obrazovanje i menadžerska znanja nisu potrebna.

Hrvati na MBA - čista egzotika

Hrvatski problem menadžerskog neznanja i neobrazovanih menadžera čini mi se težim od istovjetnog problema u većini drugih tranzicijskih postkomunističkih zemalja s kojima se volimo uspoređivati. Činjenica je da su među polaznicima vodećih svjetskih MBA i executive MBA programa menadžeri iz Hrvatske egzotična i sporadična pojava, a da to nije slučaj kad promatramo zastupljenost menadžera iz većine tranzicijskih zemalja u našem (širem) okruženju. Iako iz perspektive zastupljenosti u vodećim svjetskim MBA programima menadžerska budućnost Hrvatske ne izgleda blistavo u odnosu na ostatak postkomunističkog društva, vjerujem da su u posljednjih nekoliko godina učinjeni značajni pozitivni pomaci.

Još potkraj devedesetih i sam sam kod najutjecajnijih ljudi hrvatske biznis scene nailazio na sumnjičav stav prema kojemu su menadžerska znanja irelevantna jer se ipak radi samo o intuiciji i zdravoj logici, a i biznis u Hrvatskoj navodno je veoma specifičan. U veoma kratkom vremenu svijest o tome da možda i nismo toliko specifični, da nikakva znanja nisu primjeniva te da su menadžeri profesionalci koji moraju imati neka profesionalna znanja postala je općeprihvaćenom. Danas smo na prijelomnici na kojoj još svi nisu shvatili o kojim se točno znanjima radi te samim time ne postoje ni preduvjeti za procjenu kvalitete raznoraznih programa koji se nude na tržištu. Budu li se stvari mijenjale brzinom kojom su se mijenjale u posljednjih pet-šest godina, rješavanje problema menadžerskog neznanja i priključak onima koji su sada ispred nas počet će se nazirati.

Otvaranje tržišta i normaliziranje gospodarskog okruženja dodatno će potencirati potrebu za menadžerskim znanjima, jer će već spomenuti biznis na balkanski način sve učestalije i sve bolnije gubiti okršaje s promišljenim sustavnim pristupom efikasnom poslovanju. I gorljivi zagovaratelji patetične 'argumentacije' da smo mi specifični i da menadžerska znanja nisu primjenjiva na hrvatsku zbilju, morat će tražiti spas u menadžerskim znanjima. Za opstanak u tržišnoj utakmici potrebni su menadžeri koji vladaju tehnikama odlučivanja, kao i metodama upravljanja ljudima i poslovnim procesima.

Nadalje, uspjeh organizacije ne temelji samo na specijalziranim stručnim znanjima i sposobnostima pojedinih menadžera već i na mogućnosti sagledavanja cjeline na svim razinama menadžmenta, tj. na menadžerima koji razumiju sva funkcionalna područja: od prodaje i marketinga (oglašavanje i komuniciranje s javnošću minorni su, kozmetički dio marketinga), financija, operacija i računovodstva do strategije. Oni koji planiraju svoj opstanak i ulažu u menadžerska znanja naučit će i razlikovati kvalitetne od nekvalitetnih programa, kao i jasno definirati znanja koja su im potrebna.

Vozni park ispred obrazovanja

Za početak nije loše zapitati se ulažu li menadžeri i kompanije više u svoja odijela i u svoj vozni park nego u svoje obrazovanje? Ako nosite odijelo i vozite automobil jedne od vodećih sto marki u svijetu, imate li menadžersku diplomu jednog od sto vodećih programa u svijetu? (Ne, takav program ne postoji ni u Hrvatskoj a niti u bilo kojoj od susjednih država.) Čak ako na obrazovanje ne gledate kao na investiciju nego (pogrešno) kao na trošak, vrlo je vjerojatno da je automobil skuplji od menadžerskog obrazovanja iste kvalitativne razine. U ostalom, promišljeno ulaganje u kvalitetno obrazovanje nije stvar izbora, već preduvjet opstanka.